Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Zena Premudroga Solomuna zagleda se u nekaka drugoga cara, i namisli da ostavi prvoga muza i da bjezi ovome drugome; ali nikako nije mogla da se ukrade, jer je je Solomun vrlo cuvao; za to se dogovori s ovijem drugijem carem te joj posalje nesto te popije pa se ucini kao mrtva. Kad ona tako umre, Solomun joj osijece mali prst u ruke da vidi jeli zaista umrla, i kad vidi da zena ne osjeca nista nego da je mrtva, onda je zakopa. A onaj car naredi svoje ljude, te je nocu iskopaju i donesu njemu i on joj opet nekako povrati zivot, i uzevsi je za zenu stane s njome zivljeti. Kad Premudri Solomun dozna sta je bilo od njegove zene, on se digne da je trazi, i povede sa sobom podosta naoruzanijeh ljudi, pa kad dodje blizu stolice onoga cara sto mu je zenu uzeo, ostavi ljude u sumi kazavsi im kad cuju truba da zatrubi, onda da idu na njezin glas njemu u pomoc noseci svaki pred sobom po zelenu sumnatu granu, a on otide sam u carev dvor. Kad tamo, a to zena sa slugama sama u dvoru, a car otisao u lov. Kad zena opazi svojega prvog muza, ona se poplasi, ali ga opet nekako prevari te ga u jednoj sobi zatvori. Kad car dodje iz lova, zena mu kaze da je dosao Premudri Solomun, i da je u toj i u toj sobi zatvoren: "nego" veli "idi sad odmah k njemu u sobu te ga posijeci; ali se nemoj saliti da i sto pocnes s njim govoriti, jer ako ga pustis samo jednu rijec da progovori, prevarice te." Car s golom sabljom u rukama otvori vrata, i podje k Premudrome Solomunu da mu osijece glavu. Solomun je mirno i bez straha sjedio na jastuku, pa kad vidi ovoga dje ide k njemu sa sabljom, a on se nasmije. Kad car to vidi, nije se mogao uzdrzati da ga ne zapita za sto se smije, a Solomun mu odgovori da se smije dje car cara hoce da pogubi na zenskom uzglavlju. Car ga onda upita: "A da kako?" A Solomun mu odgovori: "Ja sam vec u tvojim rukama; svezi me pa izvedi na polje iza grada te me pogubi na vidiku, pa prije nego me pogubis, zapovjedi da se tri puta zatrubi u trubu da cuje svatko i ko hoce da moze doci da vidi, pa ce poci i gora da gleda dje car cara gubi." Car to poslusa osobito da vidi da li je istina da ce i gora poci da gleda dje car cara gubi. Pa onda sveze Solomuna i metne ga na jedna prosta kola, pa ga sa svojim momcima i dvoranima povede na polje da pogubi. Kad su tako isli Solomun se kroz kola bio zagledao u prednje tockove, sto, se u jedan put nasmije. Car koji je pored njega jahao na konju zapita ga sto se smije, a on mu odgovori: "\Smijem se gledajuci kako jedna gobela u kao a druga iz kala." Onda car okrenuvsi glavu od njega rekne: "Hvala Bogu, ljudi govore Premudri Solomun, a on budala!" Kad u tom dodju na mjesto dje hoce da ga pogube, car zapovjedi te se jedan put zatrubi. Kako cuju trubu vojnici Solomunovi, oni se krenu. Kad se drugi put zatrubi, oni se stanu primicati, ali se ljudi nijesu vidjeli nego samo zelene grane pred njima kao gora. Car se tome vrlo zacudi i uvjeri se da je istina sto mu je Solomun kazao, pa zapovjedi te se zatrubi i treci put; u tom Solomunovi vojnici stignu na ono mjesto te Solomuna otmu, a cara i sve njegove momke i dvorane pohvataju i pobiju.