Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Nekakav kralj imao jednu kcer, koja je bila mnogo lijepa. Nje se ljepota bila razglasila po svijetu. Tu su ti isli kraljevi i carevi da je prose, ili od cuda samo da je vide. Ali otac njezin nije je stio nikome drugome dati do onome koji bi se nasao mudriji od njega da ga kako prevari. To zacuje na daleko jedan bogati coek, pa krece iz daleke zemlje, i prosavsi mnoge zemlje i gradove nanese ga jedno vece put pred kucu jednoga bogatog coeka. Kad zapita moze li nociti, domacin ga jedva doceka i odgovori mu da moze, za sto ne bi! Domacin radi gosta odmah zakolje brava, i kad ga iznesu za veceru, ostave od njega glavu cobanu, koji bjese u planini kod stoke. Kad sjutradan svane, krene se putnik dalje svojijem putem da prosi u kralja djevojku. Iduci kroz planinu nadje cobana od one kuce dje je bio na konaku, i nazvavsi mu Bozju pomoc, rece: "Dobro pases! "A on mu odgovori: "Pasem da ih napasem." Putnik opet rece: "Ja sam sinoc u vas na konaku bio." A coban mu odgovori: "Neka si bio; put te nanio." Onda opet putnik: "Kad sam dosao u vas dom, za mene su brava zaklali." A coban: "Kad ljudi dolaze, za njih valja meso da se i kolje." Opet putnik: "\Za tebe smo glavu ostavili." A coban: "Glava glavi i ide." Opet putnik: "Celjad od kuce metnuse je na policu, a dodje kucka pa izjede." A coban: "\Za nju je i bila." Opet mu rece putnik: "Tvoj otac dodje te ubi onu kucku." A coban: "Ako su je ubili, to je i zasluzila." Opet putnik: "Posto je ubise, bacise je na buniste." A coban: "Ako su je na buniste bacili, ondje je i ziva lezala." Kad putnik cuje dje coban tako na svaku odgovara, vrlo se zacudi i pomisli u sebi da bi on bio dobar za prosca one kraljeve sceri, pa mu rece: "Tako ti vjere, primakni se blize da jos malo zborimo." A coban mu odgovori: ,Pricekaj malo dok vratim ovce." Pa onda coban otrci te povrati ovce, pa se primakne onome coeku; a coek mu rece: "Evo sam krenuo k tome i tome kralju da prosim u njega djevojku, ali on djevojke svoje ne da nikome drugome do onome koji bi se nasao mudriji od njega da ga kako prevari. A ja vidju da si ti hitre pameti, i da umijes dobro i mudro zboriti, bi li dakle posao sa mnom k tome kralju, eda bi mi kako djevojku isprosio?" Na to rece coban: "Ja cu poci." Pa otole zajedno krenu i dodju u grad dje je zivljeo oni kralj. Kad dodju na kraljeva vrata ondje ih doceka straza pa ih zapita: "Kud idete?" A oni kazu strazi: "Mi idemo ka kralju da prosimo djevojku." A straza odgovori: "\Svakome je slobodno proci ko ide da prosi djevojku." Pa ih propusti. Kad izidju gore pred kralja, onda oni bogati coek progovori: "Pomozi Bog, nas svijetli kralju!" A kralj mu pomoc prihvati: "Bog vam dobro dao, djeco!" Pa onda rece onome bogatom coeku: "Sto je dosao oni vlah u gruboj robi?" A coban ne dade coek da odgovara, nego se sam utece i rece: "Ako sam ja vlah u gruboj robi, ja imam vise blaga nego oni u lijepoj robi, i suvise imam tri hiljade ovaca. Pa u jednu dubodolinu muzem, u drugoj sirim, a u trecu smok slazem." Onda mu kralj rece: "To je dobro kad ti toliko blago imas." A coban prihvati: "Nije ovo dobro, nego je zlo." A kralj mu rece: "Okle moze biti zlo kad ti kazes toliko dobro?" Onda coban odgovori: "E, vas mi se posteti smok, i ucini se gnoj." Onda kralj rece: "Jazuk! toliko se stete ucini." A coban prihvati: "To mene nije zlo, nego mije dobro." A kralj rece: "Kako, more?" Tada coban odgovori: "Ja uzeh plug i volove, pa uzorah tri stotine dana, te sve posijah senicu." A kralj mu onda rece: "To je dobro kad si toliko senice posijao." A coban prihvati: "Valaj nije dobro, no je zlo." A kralj rece: "Sto, jadan?" Odgovori coban: "Prometnu mi se ona senica: sve nikose bukve i jele." Tada kralj rece: "Oh, tu bi mnogo stete!" A coban prihvati: "Tu mene nije stete, vec mi je korist." Veli mu kralj: "Kako ti moze biti korist kad ti se toliko senice prometnu?" Coban mu odgovori: "Jere nalece jedno jato cela, pa sve pritiste one bukve i jele, ni se vidje grane ni korijena." Tada veli car: "To je dobro kad toliko dolece cela." A coban prihvati: "Valaj nije dobro, no je zlo." Opet car: "Sto, more?" A coban odgovori: "Pripece sunce Ilijinsko, pa se otopi oni kljuk i med pa se prosu po dolini vas." Tada kralj rece: "Valaj i jest tu bilo zla." A coban prihvati: "Valaj nije zla, nego dobra." Opet pita kralj: "Kako more?" A coban odgovori: "Ja uhvatih jednu buhu, i zaklah je, pa je odrijeh na mijeh i nabih tri stotine tovara." Tada kralj rece: "Valaj bas jest to lazno zboriti." A coban odgovori: "Ako je lazno zboriti, ti si za istinu vjerovao. Ja sam te dosta prevario, nego daj djevojku, ja sam je zasluzio." Car ne mogne ni kud ni kamo, nego cobanu da djevojku, a coban je da bogatu coeku, a bogat coek da cobanu silno nebrojeno blago.