'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Naslov: Bas Celik (I)

Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Bijase jedan car, i imadjase tri sina i tri cerke. Kad ga vec starost obuzme, dodje vrijeme da umre. Na smrti dozove sinove i sceri svoje, pa sinovima preporuci da svoje sestre dadu za onoga koji prvi dodje i zaprosi ih. "Podajte" rece "tako ne bili prokleti." Potom car umre. Poslije njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu noc stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se poplasise i stanu od straha drktati. Na jedan put neko progovori "otvorite, carevici, vrata". Na to veli najstariji sin carev: "Ne otvarajte!" Srednji rece: "Ne otvarajte niposto." Ali najmladji rece: "Ja cu da otvorim vrata" pa skoci i vrata otvori. Kako vrata otvori, nesto udje u dvor od cega nijesu mogli vidjeti drugo nista osim vatre da sipa, pa progovara: "Ja sam dosao da vam prosim sestru najstariju, i to sad ovaj cas da je vodim, jer ja ne cekam, niti cu vise doci da je prosim, pa mi sad odgovor dajte, ili je date ili ne date, hocu da znam." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam. Kako cu je dati, kad ne znam sta si i od kuda si nocas dosao, hoces odmah da je vodis, pa ne znam ni dje bi isao sestri u pohode." Srednji veli: "Ja ne dam sestre nocas da se vodi." Ali najmladji veli: "Ja je dam, ako je vi ne date; zar ne znate sto je nas otac kazao?" pa sestru uvati za ruku i dajuci je rece: "Neka ti je sretna i cestita!" Kad im sestra preko praga predje, svi u dvoru padnu po zemlji od straha, seva, grmi, tutnji, puca, vas se dvor stane ljuljati, no to prodje, i sjutra osvane dan. Kako svane, oni odmah stanu gledati, da l' ima kakoga god traga, kud je ona sila isla od dvora carskog, ali se nista znati ne more; nigdje nikakoga traga ni glasa. Druge noci u isto vrijeme stane opet onaka sila, huka i piska oko dvora carskog, i neko pocne na vratima govoriti: "Otvor', carevici, vrata." Oni se prepanu i otvore vrata i neke sile strahovite pocnu govoriti: "Dajte djevojku srednju sestru, mi smo dosli da je prosimo." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam." Srednji veli: "Ja ne dam sestre nase." Ali najmladji veli: "Ja je dam; zar ne znate vise sto je otac nas rekao?" pa uzme sestru za ruku i dajuci je rece: "Na, neka vam je sretna i cestita!" I ona sila s djevojkom otide. Sjutra dan kako svane, otidu braca oko dvora i dalje, pa traze traga da l' se stogodj znati moze, kud je ona sila otisla, ali nista na ovom svijetu nije se moglo doznati kao da nije ni dolazila. Trece noci u ono isto doba opet se zatrese iz temelja dvor od velike sile i tutnjave, i neki glas povice: "Otvori vrata!" Carevi sinovi skoce i otvore vrata, udje neka sila pa povice: "Dodjosmo da prosimo vasu najmladju sestru." Stariji i srednji brat povicu: "Ne damo je ove trece ponoci, zaista moramo bar za ovu najmladju sestru znati, kud je dajemo i za koga je dajemo, da je moremo pohoditi kao sestru svoju." Na to rece brat najmladji: "Ja je dajem, ako je vi ne date; zar ste zaboravili sta je otac na smrti nama preporucio, to nije davno bilo." Pa djevojku za ruku, govoreci: "Na, vodi je, pa neka ti je sretna i vesela!" a ona sila onog casa otide s velikom hukom. Kad sjutra dan svane, braca se vrlo zabrinu sto se ucini s njihovijem sestrama. Posto prodje dosta vremena, stanu se braca jedan put medju sobom razgovarati: "Mili Boze, da cuda velikoga? sta se ucini s nasijem sestrama kad ne znadosmo ni traga ni glasa, kud odose i za koga se udadose. Najposlije jedan drugome rece: "Da idemo sestre nase potraziti." I odmah stanu se opremati sva tri brata, uzmu novaca za puta, pa podju traziti sestre svoje. Tako putujuci zaidju u jednu planinu i cijeli dan putovase. Kad se mrak uvati, oni se dogovore da im treba vodu imati dje budu zakonacili, pa to i ucine; dodju jednom jezeru pa tu konak ucine i sedu vecerati. Kad pocnu lijegati da spavaju, onda rece najstariji brat: "Vi spavajte, a ja cu strazu cuvati." Tako oni dva mladji brata zaspe a najstariji ostane strazu cuvati. Kad bude neko doba noci, zaljulja se jezero, on se jako prepane, kad vidi da nesto od sredine ide upravo njemu: to je bila azdaha strahovita sa dvije usi, pa juris na njeg ucini, no on potegne noz i udari je i glavu joj odsijece, pa usi obadvije odsijece i k sebi ih u dzep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag. U tom svane; ali braca joste spavaju, nista nijesu znali sta je najstariji brat ucinio. On ih probudi a ne kaze im nista, otale se podignu i stanu putovati dalje. Kad se mrak pocne priblizavati, stanu oni jednako govoriti da treba djegodj blizu vode zanociti, i sami se uplase, jer su zaisli u neke opake planine; dodju jednome malom jezeru, tu reku nociti; naloze vatru i sto su imali veceraju, potom pocnu da legnu spavati. Tada veli onaj srednji brat: "Vi spavajte, ja cu nocas cuvati strazu." Oni dva zaspe a on ostane da cuva strazu. Ujedanput brcak udari iz jezera, kad imas sta i vidjeti! azdaha sa dvije glave, pa juris, da ih sva tri prozdere; ali on skoci i povadi noz, doceka azdahu i odsijece joj glave obadvije; potom odsijece usi i sebi ih u dzep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braca za to nista ne znaju, jer oba spavase do bijele zore. Kad se svane, onda srednji brat povice: "Ustajte, braco! svanulo se" a oni odmah skoce, opreme se i podju dalje putovati, ama nijesu znali ni dje su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu moliti da bi se pusta sela, varosi oli ma koga vidjeti moglo, jer vec treci dan vrljase po istoj pustinji i nigdje kraja ni konca vidjeti ne mogose. Najposlije dodju porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoce, "jer" vele "moze biti, ako dalje odemo, da vode ne nadjemo dje bi mogli zanociti" pa tako tu i ostanu. Naloze vatru veliku, veceraju i spreme se da legnu spavati. Onda najmladji brat rece: "\Spavajte vas dvoje, nocas cu ja strazu cuvati", te takoj ono dvojica legnu i zaspe, a najmladji najbolje gledase oko sebe i cesto na jezero oci obracase: prodje neko doba noci, dok se sve jezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i zagasi je polovinu, on potegne sablju pa stane do same vatre, al' eto se pomoli azdaha sa tri glave, pa na bracu jurisi, da ih sva tri prozdere. No najmladji brat bude junacka srca, ne budi bracu svoju, nego srete azdahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsijece, potom odmah usi odsijece i ostavi ih sebi u dzep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to cinio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sa svijem.