Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Onda carevic uzme perce pa podje traziti Bas Celika. Putujuci tako za dugo po svijetu dodje u trecu varos, kako udje u varos, al' eto ti djevojke pa povice sa cardaka: "Odjasi konja pa hodi u avliju." Carevic svrata konja pa upravo u avliju, kad tamo al' evo ti njegove sestre najmladje, ruke sire, pa se u lica ljube, vodi brata na kulu a konja u arove. Brat je pita: "\Za koga si se, sestro, ti udala, koji je tvoj coek?" Ona mu odgovori: "Moj je coek car orlujski za njega sam se udala." Kad car dodje u vece kuci, zena ga doceka a on ni reci, nego veli: "Ko je ovdje u dvor od ljudi dosao, kazuj odmah!" Ona mu odgovori: "Nije niko", pa pocnu vecerati. Onda mu zena veli: "Da li bi ti stogodj mojoj braci ucinio, da odkud dodju?" Car joj rece: "Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata ubio, a najmladjeg ne bi; njemu bi i u pomoc svakad pritekao, kad bi mogao." Onda ona caru kaze: "Evo onaj moj najmladji brat a tvoj surak dosao da me vidi." Onda car zapovjedi da ga predanj dovedu, doceka ga na noge pa se snjime poljubi i rece mu: "Dobro dosao, suro!" A taj njemu odgovori: "Bolje tebe nasao, zete!" Pa odmah sjednu vecerati. Za vecerom se razgovaraju o svacemu, i naposljetku carevic kaze da ide Bas Celika da trazi. Kad to zacu car orlujski, stane ga odvracati govoreci mu: "Prodji se ti, suro, toga djavoljeg vraga, i ne idi tijem putem, nego ostani ovdje kod mene, bices svega zadovoljan." Ali carev sin to ne slusa, nego sjutra dan kako svane opremi se i podje dalje traziti Bas Celika. Onda car orlujski kad vidi da ga odvratiti ne moze, izvadi jedno perce pa ga dade suri, "na" veli "suro, kad ti bude nevolja, ti ukresi vatru pa ga zapali, ja cu ti onda s mojijem orlovima odmah u pomoc doci." Carevic uzme perce i podje traziti Bas Celika. Putujuci po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlije nadje svoju zenu u jednoj pecini. Zena kako ga vidi, zacudi se pa mu rece: "\Za Boga, cojce, od kud ti ovdje?" A on joj sve po istini kaze, i veli: "Bjezi, zeno, da bjezimo!" No ona mu na to odgovori: "Kud ces, kad ce nas Bas Celik stici odmah, pa ce" veli "tebe pogubiti a mene vratiti. Carevic znajuci da ima jos "tri vjekova da zivi, nagovori zenu da bjeze, pa tako i ucine. No kad oni pocnu bjegati, Bas Celik to dozna pa brze potrci i carevica stigne pa povice: "E carevicu, zar ti ukrade zenu", pa mu zenu otme i kaze: "Ja ti sad zivot prastam, jer znam da sam ti kazao, da cu ti dati tri zivota, pa sad idi, ama vise za zenu nemoj da se vracas, jer ces poginuti." Posto to rece Bas Celik, odvede zenu sa sobom, a carevic opet ostane sam ne znajuci sto ce. Najposlije se rijesi da na novo ide za zenu svoju. Kad dodje blizu one pecine, uluci priliku kad Bas Celik bude otisao, pa zenu opet povede sa sobom da bjeze. No Bas Celik odmah to dozna, pa potrci i carevica stigne pa povadi strijelu i povice: "Volis li" veli "da te ustrijelim ili da te sabljom posijecem?" Carevic stane se moliti, i Bas Celik mu rece: "Ja ti sad i drugi zivot poklanjam, no ti kazem da se vise ne usudis da se za zenu vratas, jer necu vise da poklanjam zivot, no cu te na mjestu pogubiti." Posto to rece, uzme zenu pa je odvede, a carevic opet ostane sam misleci sve jednako, kako bi zenu svoju izbavio. Najposlije sam sebi kaze: "A sto bi se Bas-Celika bojao, kad jos imam dva zivota, jedan sto mi je on poklonio, a jedan moj?" pa zakljuci da se sjutra zeni povrati, kad Bas Celika nije bilo kod nje: "Hajde" veli "da idemo bjezati." Ona ga razbijase da im nije vajde bjezati, jer ce ih stici, no coek njen primora je, pa pocnu bjezati, a Bas Celik brzo ih stigne pa povice: "Cekaj, ja ti vise ne prastam!" Carevic se prepane i pocne ga moliti da mu oprosti, ali Bas Celik rece mu: "\Znas li da sam ti kazao da cu ti pokloniti tri vijeka? eto sad ti treci poklanjam, i vise zivota od mene nemas, nego idi kuci, i nemoj zivot svoj sto ti ga je Bog dao da izgubis." Carevic videci da protiv ove sile ne moze nista, podje kuci, no jednako misljase kako bi zenu svoju Bas Celiku oteo, dok mu na jedanput padne na um, sto su mu zetovi kazali, kad mu je svaki od njih po jedno perce dao. Onda rece sam sebi: "Hocu bas i cetvrti put da se vratim da zenu moju povratim, pa ako mi bude do nevolje, onda cu pera da zapalim da mi zetovi u pomoc dodju," pa se odmah digne i opet se vrati onoj pecini, dje Bas Celik drzase zenu njegovu, i kad iz daleka vidi da Bas Celik nekud ode, javi se zeni, a ona se zacudi i prepane pa mu rece: "Boga ti, zar ti je tako omrznulo zivljeti, te si se vratio po mene!" No on joj kaze za zetove kako su mu dali svaki po jedno perce, pa kako cedu mu doci u pomoc, ako mu bude do nevolje, "pa za to sam" veli "jos jedared dosao po tebe; hajde odmah da bjezimo" i tako i ucine i pocnu bjezati, ali Bas Celik to odmah dozna pa iz daleka povice: "\Stani, carevicu, nijesi utekao!" A carevic kad vidi Bas Celika, povadi ona sva tri pera i kresivo, pa stane kresati dok malo vatru prizeze pa zapali sva tri pera, ali dok je zapalio Bas Celik ga stigne, potegne sablju i carevica na dvije pole rasjece. U isti cas eto ti cuda! Doleti car zmajski sa svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se s Bas Celikom strasno pobiju i mnogo se krvi prolije, ali Bas Celik opet ugrabi zenu i utece. Onda tri cara stanu svoga mrtva sura gledati i zakljuce da mu zivot povrate, pa onda zapitaju najbrza tri zmaja koji moze najbrze s Jordana vode donijeti. Jedan veli: "Ja mogu za po sahata;" drugi veli: "Ja mogu za jedan cetvrt sahata;" treci veli: "Ja mogu za devet trenutaka." Onda carevi povicu ovome: "A sad ti, zmaje, brze pohitaj", ovaj rasiri silu vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode s Jordana. Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carevic rasjecen bio, kad pospu, rane se sastave, i carevic skoci na noge te ozivi. Onda ga carevi sjetuju: "Idi sad kuci, kad si se smrti izbavio." Carevic njima veli da ce jost jedanput da ide srecu pokusati i zenu ma na koj nacin ukrasti. Carevi, zetovi njegovi, vele mu: "Nemoj, poginuces zaista sad ako odes, jer zivota ti drugog nema osim onoga tvoga od Boga. Ali carevic nece za to da cuje. Onda mu carevi reku: "E kad vec hoces silom da ides, a ti nemoj odmah zenu da vodis, nego joj kazi da pita Bas Celika, dje mu je junastvo, pa onda dodji da nam kazes, mi cemo ti pomoci da ga osvojimo." Onda carevic ode krisom i dodje zeni, pa je nauci da kusa Bas Celika dje mu je junastvo, pa se vrati natrag. Kad Bas Celik kuci dodje, zena ga stane pitati: "Boga ti, dje je to tvoje junastvo?" Bas Celik joj rece: "Moja zeno, moje je junastvo u sablji mojoj." Onda se zena stane moliti spram sablje Bogu. Bas Celik kad to vidi, udari u smjeh pa rece: "O luda zeno! nije moje junastvo u sablji, nego je u mojoj strijeli" a ona se onda okrene Bogu moliti spram strijele, a Bas Celik joj rece: "O zeno, dobro li te neki uci da me kusas, dje je moje junastvo! ja bi rekao da je ziv tvoj coek, pa on te uci." a ona se pocne kleti da je niko ne uci, jer i nema ko. Poslije nekoliko dana dodje joj coek, ona mu sve kaze kako jos nije mogla doznati od Bas Celika, dje mu je junastvo, a coek joj odgovori: "Kusaj ga opet" pa ode. Kad Bas Celik dodje, zena ga stane opet pitati, dje mu je junastvo. Onda joj Bas Celik odgovori: "Kad ti moje junastvo tako postujes, ja cu ti istinu da kazem, dje je moje junastvo," pa onda stane kazivati: "Daleko odavdje ima jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junastvo, ama se ona lisica neda lako uhvatiti: ona se moze pretvorsi u razne nacine." Sjutra dan kad Bas Celik ode, carevic opet dodje zeni svojoj da cuje sta je doznala, a zena mu sve kaze. Onda carevic otide upravo zetovima, a oni ga jedva docekaju da cuju, dje je Bas Celikovo junastvo, pa se odmah dignu i sa carevicem otidu. Kad tamo dodju u onu planinu, puste orlove da love lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero koje je bilo u sred one planine, i pretvori se u utvu sestokrilu, ali sokolovi odmah za njom i odandje je izagnaju, onda ona poleti u oblake pa pocne bjezati, a zmajevi za njom! Ona brze onda pretvori se opet u lisicu i stane po zemlji bjezati, ali tu je orlovi docekaju i ostala vojska, pa je salete i uhvate. Onda carevi zapovede te se lisica raspori i srce izvadi pa naloze vatru, srce raspore, iz srca ticu izvade i u vatru bace, kako tica izgori Bas Celik pogine. Carevic onda uzme svoju zenu pa ode snjome kuci.