Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Nekakvome coeku umirahu djeca: neka jedva krst docekaju a neka ni petnaest dana. Svuda je na prorocice hodio i na proroke knjigu otvarao, ali nista fajdisalo nije, dok nekakva prorocica sjetuje ovoga coeka i dade mu nekakav zapis govoreci: " Uzmi ovi zapis i stavi ga tvojoj zeni da ga nosi o grlu, ma nemoj da snjime izvan kuce izadje. Ona ce ti ostanuti teska, i kada dodje vrijeme da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene." Coek uzme zapis i da ga zeni da ga nosi kazavsi joj, kako mu je prorocica rekla, te ona te iste godine ostane teska. Ali nesrecom ispred samoga rodjenja podje negdje izvan kuce i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, nego joj dodje nekakva muka u drob, te ona trci doma i teke dodje, izbi dijete musko mrtvo i lakom glavom ne dade. Dosjeti se siromasica zena, ali svrh svijeh jada ne kazuje muzu da ne bude vise trlabuke. Kad cuje muz za nesrecu, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, pa odmah opet k onoj prorocici, a ona kada dodje, sjeti se sto je, ali nista muzu nesce kazivati, nego opet zenu mu pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz ima. Po tom zena malo je kad izvan kuce i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis doma, te opet ostane teska; i kada dodje vrijeme od rodjenja, poslju za ovu prorocicu da dijete babi. Kad li evo rodi sina u krvavoj kosuljici. Kad prorocica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijete na dvor od kuce i zavika iza svega glasa: "Cuj puce i narode! rodi vucica vuka, svemu svijetu na znanje a djetetu na zdravlje." Obeseli se otac i hocase u put da se dijete krsti bojeci se smrti, ali mu ne dade prorocica govoreci: "Ne, ja znam sto cu ciniti, ako zelis da ti dijete zdravo ostane i dugo zivi." Na to uzme dijete, povije ga, i objesi mu dragi kamen o vratu i na jedan listic karte zapise: "Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen doma u onoj ga coeka. Dijete samo a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci zacuje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu nabrblje ono dijete, i teke sto zinula bjese da ga prozdere, zasja se oni dragi kamen, te ona da vidi sta je, kad li vidi i oni zapis djetetu na prsima, pa se ustegne na se, i uhvati dijete u celjusti te snjime ocinoj kuci. Oni kod kuce opaze izdaleka ribu, dje dijete u zubima nosi, i dje riba vriskom trci, a dijete pisti i cici, te svi u plac i u vrisku, a prorocica ih stane tesiti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen djeteta, i iztrci na susret ribi i dijete primi. Po tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svrsi pop krstenje, krenu svi doma da piju i na cestito, a kuma riba nesce, nego uze oni dragi kamen, i otolen kao najbrza tica polece i ostani se u sinje more, i nista ne rece drugo, nego: "\S Bogom, kume! kad ja iz mora opet izisao, tadar i ti umro!." Ovo je dijete zivljelo Bog zna koliko i dokle, i kad je vec pod starost htio da umre, pokaze mu se opet ona ista riba, i tek sto se snjime oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu namjerio, ne vidje kudj se djede i sto se od nje ucini.