Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Krepao kotao

Izmisli jedan prosti seljanin, kako bi prevario nekog kamatnika trgovca u varosi, koji mu je dosta krivice uradio, i podje jedan dan u trgovca moleci ga: "Gospodaru, molim te, uzajmi mi kotao rakijnski, da nesto rakije ispecem, a do danasnjega dana donijecu ti ga i dobiti nanj talijer." Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan podje k trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotlic rakijnski govoreci: "\Znas, sta je, gospodaru?" "Sta?" zapita trgovac. "Bogme se okotio tvoj kotao" odgovori seljanin, "i evo sam ti zdrijebe od njega donio, jer je u mene zdrijeban i dosao, aja tvojega ne cu." "Bravo! bravo!" odgovori trgovac, "po tome se vidi, da si covjek posten, fala ti!" "Nego molim te, gospodaru" pridoda seljanin, "neka jos koji dan u mene postoji kotao, jer ga onako bolesna ne mogu spraviti." "Dobro dakle" odgovori mu trgovac. Poslije desetak dana dotrci uplasen seljanin k trgovcu, pa mu rece: "Gospodaru, ne znas nesrece?" "Koje?" zapita trgovac. "Krepao kotao." "Kako krepao, niciji sine!" prodere se trgovac, "kako moze kotao krepati?" "Eto kako" prihvati seljanin, ,stogodj se koti, valja i da krepa." I na ovaj nacin, kad trgovac potjera seljanina na sud, seljanin i u sudu dobije razlog, i uzme veliki kotao za mali*.