Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Za sto se sveti Ignjatije zove Bogonosac

Sveti Ignjatije jedan dan orase, i o pasu mu visase tikva iz koje prisrkivase vodu kad ozedni. Prodje putem Hristos i vidi ga, pa ga zovne: "O Ignjatije!" a on mu se odzove: "Sto veljase! ko me zove?" Onda Hristos rece: "Pomaga ti Bog!" "Dobra ti sreca," odgovori Ignjatije, a Hristos opet rece: "Oli mi dati malo vode da pijem?" "Ocu, coce, a za sto ne" odgovori Ignjatije, "nego dodji ovamo." A Hristos mu rece: "Dosao bih, nego preko ove rijeke ne mogu pregaziti." U to ostavi Ignjatije volove, izuje se i prijedje s onu stranu rijeke, kad li tamo, ne vidi nikoga i uzalud zove, te se on opet uputi natrag. Razali se Hristu (fala njemu) da se muci, pa mu rece: "Pricekaj me malo, eto me!" Kad k njemu dodje, uzme ga sv. Ignjatije na pleca. Kad budu nasred rijeke, rece Hristos Ignjatiju: "Ignjatije!" A on se odzove: "Sto veljase?" "Jesam li ti tezak?" zapita Hristos, a Ignjatije odgovori: "Bogme jesi, kao sva sila vasiljena." "Bogme si pogodio, i jesam bas sva sila vasiljena," rece mu Hristos, i nestade ga.