'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

 (Gorski Vijenac 17. dio)
 
 Serdar Janko
 
s1237 A meni je ona dodijala.
s1238 Svagda nosim rena uza sebe,
s1239 i trnovu draču u optoku;
s1240 ali od nje ništa bolje nije
s1241 no pas pružit odzgor svrh haljinah.
 
 (Knez Janko leži s knezom Roganom)
 
 Knez Janko
 
s1242 Kako smrde ove poturice!
s1243 Opažaš li ti štogod, Rogane?
 
 Knez Rogan
 
s1244 Ka u zli čas, kneže, ne opažam!
s1245 Kad blizu njih sjedim u skupštinu,
s1246 ja nos držim svagda u rukama ;
s1247 da ne držim, ja bih se izbljuvao.
s1248 Pa sam s toga na kraj i uteka ,
s1249 e blizu njih ne bih osvanuo.
s1250 Eto vidiš kako smo daleko,
s1251 i opeta ona teška vonja
s1252 od nekrsti ovde zaudara.
 
 Mrtvo doba noći, sve spava, neko zbori kroza san. Digni se knez Janko i knez Rogan da vide ko je, kad onamo al' Vuk Mandušić govori kao na javi.
 
 Knez Rogan
 
s1253 Koji su ti jadi, Mandušiću,
s1254 te se svu noć s nekim razgovaraš?
 
 Knez Janko
 
s1255 Ne, Rogane, nemoj ga buditi,
s1256 e on u san ka javi zbori;
s1257 e ćemo ga štogod raspitati,
s1258 da se barem dobro ismijemo.
 
 Knez Janko
 
s1259 Danu, Vuče, što ono zboraše
s1260 za našega bana Milonjića?
s1261 Je li čegrst kakva među vama?
 
 Vuk Mandušić
 
s1262 Nije, brate, ništa među nama,
s1263 no mu nešto oko snahe zborim.
 
 Knez Janko
 
s1264 A što je to, kaži mi natajno!
 
 Vuk Mandušić
 
s1265 Ljepša mu je od vile bijele!
s1266 Nema puno osamnaest ljetah,
s1267 živo mi je srce ponijela!
 
 Knez Janko
 
s1268 Rašta ti je srce ponijela?
 
 Vuk Mandušić
 
s1269 Ima rašta, rugaš li se zbilja?
s1270 Rašta druge nema na svijetu!
s1271 Da nijesam s Banom Milonjićem
s1272 devetorostruko kumovao,
s1273 bih mu mladu snahu ugrabio,
s1274 pa s njom bježa glavom po svijetu.
 
 Knez Janko
 
s1275 Ne djetinji, kukala ti majka!
s1276 Zbilja ti je svu pamet popila.
 
 Vuk Mandušić
 
s1277 Al' je đavo, ali su mađije,
s1278 ali nešto teže od oboje?
s1279 Kad je viđu da se smije mlada,
s1280 svijet mi se oko glave vrti.
s1281 Pa sve mogah s jadom pregoreti,
s1282 no me đavo jednu večer nagna,
s1283 u kolibu noćih Milonjića.
s1284 Kad pred zoru, i noć je mjesečna,
s1285 vatra gori nasred sjenokosa,
s1286 a ona ti od nekuda dođe;
s1287 ukraj vatre sjede da se grije.
s1288 Čuje da svak spava u kolibe.
s1289 Tada ona vjenac rasplete,
s1290 pade kosa do niže pojasa;
s1291 poče kosu niz prsa češljati,
s1292 a tankijem glasom naricati,
s1293 kako slavlja sa dubove grane.
s1294 Tuži mlada đevera Andriju,
s1295 mila sina Milonjića Bana,
s1296 koji mu je lanih poginuo
s1297 od Turakah u Dugu krvavu.
s1298 Pa se snahi ne dao ostrići:
s1299 žalije mu snahin v'jenac bilo
s1300 nego glavu svog sina Andrije.
s1301 Tuži mlada, za srce ujeda,
s1302 oči gore živje od plamena,
s1303 čelo joj je ljepše od mjeseca,-
s1304 i ja plačem ka malo dijete.
s1305 Blago Andrij' đe je poginuo-
s1306 divne ga li oči oplakaše,
s1307 divna li ga usta ožališe...