'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Naslov: Smrt vojvode Prijezde
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić

Smrt vojvode Prijezde

Česte knjige idu za knjigama,
Od koga li, kome li dolaze?
Od Memeda od cara Turskoga,
A dolaze do Stalaća grada,
Do Prijezde vojvode Stalaćka:
"O Prijezda, vojvodo Stalaćka!
"Pošlji meni do tri dobra tvoja:
"Prvo dobro sablju navaliju,
"Koja seče drvlje i kamenje,
"Drvo, kamen i studeno gvožđe;
"Drugo dobro ždrala konja tvoga,
"Koji konjic može preletiti
"Zasobice i po dva bedena,
"Treće dobro tvoju ljubu vernu."
Gledi knjigu vojvoda Prijezda,
Onu gledi, drugu sitnu piše:
"Car:Memede, Turski gospodaru!
"Kupi vojske, koliko ti drago,
"Pod Stalaća, kad je tebi drago,
"Udri Stalać, kako ti je drago,
"Ja ti dobra ne dam pi jednoga;
"Ja sam sablju za sebe kovao,
"A ždrala sam za sebe ranio,
"A ljubu sam za sebe doveo;
"Pa ti ne dam dobra ni jednoga."
Diže vojsku Turski car Memede,
Diže vojsku, ode pod Stalaća,
Bio Stalać. tri godine dana,
Nit' mu odbi drva ni kamena,
Nit' ga kako može osvojiti,
Ni pak kako može ostaviti.
Jedno jutro u oči nedelje
Popela se Prijezdina ljuba
Na bedena malena Stalaća,
Pa s bedena u Moravu gledi,
Al' Morava mutna ispod grada,
Pa besedi Prijezdina ljuba:
"O Prijezda, dragi gospodaru!
"Ja se bojim, dragi gospodaru,
"Nas će Turci lagumom dignuti."
Al' besedi vojvoda Prijezda:
"Muči ljubo, mukom se zamukla!
"Gdi će biti lagum pod Moravom?
Po gem došla ta nedelja prva
I gospoda otišla u crkvu
I Božju su službu ostajali;
Kad gospoda izišla iz crkve,
Tad' besedi vojvoda Prijezda:
"O vojvode, moja desna krila!
"Krila moja, s vama ću letiti,
"Da ručamo, da se napijemo,
"Da na gradu vrata otvorimo,
"Da na Turke juriš učinimo,
"Pa što nama bog i sreća dade."
Pa Prijezda ljubu dozivaše:
"Idi, ljubo, u pivnice donje,
"Te donesi vina i rakije."
Uze Jela dva kondira zlatna,
Pa otide u pivnice donje.
Kad gospođa pred pivnicu došla,
Al' pivnica puna janičara,
Papučama piju vino ladno
A u zdravlje Jelice gospođe,
S pokoj[53] duše Prijezde vojvode
Kad to vidi Jelica gospođa,
Ta kondirom o kamen udari,
Pa potrča u gospodske dvore:
"Zlo ti vino, dragi gospodaru!
"Zlo ti vino, a gora rakija!
"Pivnica ti puna janičara,
"Papučama piju vino ladno,
"A za moje zdravlje namenjuju,
"A tebeka živa saranjuju,
"Saranjuju, za dušu ti piju."
Onda skoči vojvoda Prijezda,
Te na gradu otvori kapiju,
Pa na Turke juriš učiniše,
Te se biše i sekoše s Turci
Dok pogibe šezdeset vojvoda,
Nji šezdeset, iljade Turaka;
Tad' se vrati vojvoda Prijezda,
Pa za sobom zatvori kapiju,
Pa potrže sablju navaliju,
Ždralu konju odsiječe glavu:
"Jao ždrale, moje dobro drago!
"Ta neka te Turski car ne jaše!"
Prebi britku sablju navaliju.
"Navalija, moja desna ruko!
"Ta neka te Turski car ne paše!"
Pa otide gospođi u dvore,
Pa gospođu privati za ruku:
"O Jelice, gospođo razumna!
"Ili voliš sa mnom poginuti,
"Il" Turčinu biti ljuba verna?"
Suze roni Jelica gospođa:
"Volim s tobom časno poginuti,
"Neg' ljubiti na sramotu Turke;
"Ne ću svoju vjeru izgubiti
"I časnoga krsta pogaziti."
Uzeše se oboje za ruke,
Pa odoše na beden Stalaća,
Pa besedi Jelica gospođa:
"O Prijezda, dragi gospodaru!
"Morava nas voda odranila,
"Nek Morava voda i sarani!"
Pa skočiše u vodu Moravu.
Car je Memed Stalać osvojio,
Ne osvoji dobra ni jednoga.
Ljuto kune Turski car Memede:
"Grad-Stalaću, da te Bog ubije!
"Doveo sam tri iljade vojske,
"A ne vodim, nego pet stotina."

53) /"S pokoj duše"/ je skraćeno /za iz pokoj duše/.