|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Opet zidanje Ravanice
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Opet zidanje Ravanice (I)
Sobet čini care u Kruševcu,
Sve vojvode na sobet dozvao,
Stavlja redom jednog do drugoga:
U začelje slavni car Lazare,
A do sebe od Konjica Ivka,
A do Ivka od Omolja Živka,
A do Živka slugu Božidara,
A do sluge Brankovića Vuka,
A do Vuka Kosančić Ivana,
Do Ivana Toplicu Milana,
Do Milana gospođu Milicu,
Do Milice Miloš:Obilića,
Do Miloša braću Miličinu:
Mladi Petar i mladi Nikola,
A najmlađi nejaki Momire,
Tri rođena brata Miličina.
S druge strane uz desno koljeno
Posadio starog Jug-Bogdana,
A do Juga Banović-Strahinju,
Do Strahinje Musića Stevana,
Do Stevana Kučainca Jova,
A do Jova Petra Braničevca,
A do Petra ostala gospoda.
Vino služi sluga Božidare,
Svaku čašu prije cara pije[26] ,
Čašu pije, caru je nazdravlja.
Care prima zlatnu kupu vina,
Kupu prima, a piti je ne će,
No je tura na desno koljeno,
Pa vojvodam' svojim govoraše:
"Vidite li, moje vojevode!
"Mi pijemo mlogo vino ladno,
"Mi pijemo i gospodujemo,
"Zadužbine nigđe ne gradimo,
"Namastira ni bijele crkve,
"Ni na vodi kamene ćuprije,
"Ni na drumu kamene kaldrme;
"Štogođ bilo i cara i kralja,
"Svaki sebe zadužbinu gradi,
"Neki gradi, neki načinio:
"Car Stjepane visoke Dečane,
"Bijele se nasred Metohije,
"Gradio ih dvanaest godina;
"A sluga mu crkvu u Prizrenu;
"Kralj Milutin visoka Deviča
"U Kosovu polju širokome;
"Đurađ gradi Đurđeve stupove,
"Sveti Petar bijelu Petrovu,
"Kralj Simeun Studenicu crkvu,
"A sluga mu crkvu Pridvoricu;
"Crkvu grade dva Mrljavčevića
"U Jelici u planini pustoj,
"Pokrivaju jelovijem klisom;
"A mi, more, niđe ne gradimo!
"Al' tako mi Boga velikoga!
"Dok su mene dva majdana zlatna
"Jedan majdan u Kopaoniku,
"Drugi majdan Rudnička planina,
"Od svijeh ću bolje načiniti:
"Postaviću temelj od olova,
"Udaraću čelične direke,
"Pokriću je žeženijem zlatom,
"Popunjaću dragijem kamenom,
"Postrešiću sitnijem biserom,
"Nek se sjaje, nek se moje znaje"
Ni ko veli: Jeste tako, care;
Ni ko veli: Nije tako, care.
Nisko sjedi Miloš Obiliću,
Nisko sjedi, al' dobro besjedi:
"Možeš, care, i u ruci ti je;
"Al' tako mi Boga velikoga!
"Tu ti nema prilike za crkvu,
"Nastanuće pošljednje vrijeme,
"Pa će zulum nastanuti teški,
"Razvaliće s' tvoja zadužbina
"Oko zlata i dragog kamena;
"Care, će ti raskivati Turci,
"Raskivati čelične direke,
"A od njih će graditi ćulumke,
"Ćulumcima biće sirotinju,
"Sirotinja kleti će ti dušu;
"Tu ti, care, zadužbine nema.
"No ču li me, slavni care Lazo!
"Viđeo sam dolje u Resavi,
"U Resavi tvojoj državini
"Pod Kučajom visokom planinom
"Jedan lijep, care, zaravanjak,
"Gradi nođe Ravanicu crkvu,
"Gradi, care, štogođ ljepše možeš,
"Od studena kreča i kamena,
"A pokrivaj pločom i kamenom:
"Od kamena nikom ni kamena:
"Stajaće ti hiljadu godina
"Zadužbina tvoja Ravanica."
Kad to začu slavan care Lazo,
Milošu je kupu nazdravio:
"Zdrav Milošu, moja vjerna slugo!"
Pa stadoše ladno piti vino.
Saklet čini slavan knez Lazare,
Saklet čini na svoje vojvode,
A vojvode na svoje kmetove,
Na kmetove i oborknezove:
Sastaviše hiljadu majstora
I hiljadu mladih saraora,
A rada njih Rada neimara;
A aščije[27] devet Jugovića.
Nastojnika starca Jug-Bogdana!
Da se gradi dvanaest godina;
A majstoru po dukat nadnice,
Napojnica po tri oke vina;
Da svetkuju petku i neđelju.
Započeše Ravanicu crkvu.
Kurve jedne devet Jugovića
Sve carevo prodadoše pivo,
I carevu haznu zatomiše,
I nadnicu laku ostaviše,
A nadnicu po jednu aspricu,
Napojnicu po jednu čašicu;
Ne svetkuju petku ni neđelju,
Ni Iliju, koji gromom bije,
Ni Mariju, koja munjom pali.
Kad to viđe Rade neimare,
Viknu Rade hiljadu majstora,
Savršiše za godinu dana;
Pake uzja pomamna dorina,
Ode pravo ka Kruševcu gradu,
Pred gradom je osjedao dora,
Pa dorinu usturi dizgine,
Sam se doro oko grada voda,
A on ode caru na divana.
26) Kao da ga ne otruje.
27) Ja sam ovu pjesmu, u mlogome koječemu drukčije, slušao još kao
dijete u Tršiću. Opominjem se, da su Jugovići postavljeni kao
nastojnici i upravitelji zidanja, i da je knez Lazar odredio.
Ko donese kamen na ramenu,
Da se njemu po žut dukat dade;
Ko donese vode u đugumu,
Da se njemu po bijel groš dade; no
Jugovići Božji nesretnići
- carevo blago zatomiše
I u crnu zemlju zakopaše i t. d.
|
|
|