|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Sestra Leke kapetana (I)
Od kako je svijet postanuo,
Nije veće čudo nastanulo,
Ni nastalo, ni se đegođ čulo,
Što kazuje čudo u Prizrenu,
U nekakva Leke kapetana:
Kažu čudo Rosandu đevojku.
Ja kakva je, jada ne dopala!
Što je zemlje na četiri strane,
Butun zemlje Turske i kaurske,
Da joj druge u svu zemlju nije
Ni bijele bule ni vlahinje,
Niti ima tanane Latinke;
Ko j' vidio vilu na planini,
Ni vila joj, brate, druga nije.
Đevojka je u kavezu rasla.
Kažu, rasla petnaest godina,
Ni viđela sunca ni mjeseca,
Danas čudo ode po svijetu.
Ode haber od usta do usta,
Dok se začu u Prilipa grada,
Začu junak Kraljeviću Marko.
To je Marku vrlo milo bilo,
Nju mi fale, a njega ne kude,
Misli Marko, bila bi mu ljuba,
A Leka je krasan prijatelju,
Imao bi s kime piti vino
I gospodsku riječ progovorit'.
Zove Marko sestru i prizivlje:
"Nu pohitaj, sestro, na čardake,
"Te otvori sanduk na čardaku,
"Izvadi mi gospodsko ođelo,
"Što sam, sestro, bio pripremio,
"Kad s' oženim, ja da se obučem;
"Mislim, sestro, danas polaziti
"U Prizrena pod Šaru planinu,
"Da isprosim u Leke đevojku;
"Kad isprosim, sestro, i dovedem,
"I tebe ću onda udomiti."
Brže sestra trči na čardake,
Otvori mu sanduk na čardaku,
Razloži mu gospodske haljine.
Kad s' obuče Kraljeviću Marko,
Ud'ri čohu i ud'ri kadifu,
I na glavu kalpak i čelenku,
I na noge kovče i čakšire,
Svaki čifti od dukata žuta,
I opasa sablju dimiskiju,
Zlatne kite biju po zemljici,
U zlato je sablja oblivena,
U ostricu ostra i ugodna;
A sluge mu konja izvedoše,
Osedlali sedlom od pozlate,
Pokrili ga čohom do kopita,
Povrh svega puli risovina,
Zauzdali đemom od čelika.
Na pohodu Marko ištetio:
Viknu slute, trči podrumdžija,
Među sobom vino doniješe,
Do dva čabra crvenoga vina:
Jedan daše konju od megdana,
Krvav konjic do ušiju dođe,
Drugi popi na pohodu Marko,
Krvav Marko do očiju dođe;
A kad ala alu pojahala,
Fatio se polja Prilipskoga.
Prođe polje i prođe planine,
Stiže Marko blizu do Kosova,
Ne šće Marko ravnoj Dmitrovici,
No okrenu prvoj raskrsnici,
Ode pravo pobratimu svome,
Pobratimu vojvodi Milošu.
A kad bio poljem ispod grada,
Viđe njega vojvoda Milošu,
Viđe njega sa bijele kule,
Te prizivlje svoje mloge sluge:
"Sluge moje! otvor'te kapiju,
"Izidite polju širokome,
"Ufatite druma širokoga,
"Kape, đeco, tur'te pod pazuhe,
"Poklon'te se do zemljice crne,
"Eto k mene pobratima Marka;
"Nemojte mu skutu obiskivat',
"Nemojte mu sablju privatati,
"Ni vi k Marku blizu prilaziti;
"Može biti, da je ljutit Marko,
"Može biti, da je pijan Marko,
"Pa vas može s konjem pregaziti
"I grdnijeh, đeco, ostaviti;
"Dok uiđe Marko u kapiju
"I sa mnom se u lice poljubi,
"Ondaj Marku konja prifatite,
"A ja ću ga vodit' na čardake."
Brže sluge otvoriš' kapiju,
I u polju susretoše Marka,
Ali Marko sluge ne gledaše,
No mimo njih konja progonjaše,
U kapiju konja prigonjaše,
U kapiji konja odjanuo
A išeta vojvoda Milošu,
Srete Marka pobratima svoga,
Ruke šire, te s' u lica ljube.
Pozivlje ga Miloš na čardake,
Zape Marko, ne će na čardake:
"Ne ću tebe, pobro, na čardake,
"Nemam kade, pobro, gostovati;
"No al' čuješ, ali i ne čuješ
"U Prizrenu u bijelu gradu
"Poglavicu Leka kapetana,
"I u Leke čudno čudo kažu,
"Čudno čudo, Rosandu đevojku,
"Što je zemlje na četiri strane,
"Butun zemlje Turske i kaurske,
"Da joj druge u svu zemlju nema
"Ni bijele bule ni vlahinje,
"Niti ima tanane Latinke;
"Ko j' vidio vilu na planini,
"Ni vila joj, brate druga nije;
"A nju fale, a ni nas ne kude,
"A danas smo oba pobratimi,
"Desili se oba neženjeni;
"Gori nam se, brate, posmijaše,
"I gori se od nas iženiše,
"Iženiše i porod imaše,
"Mi ostasmo, brate, za ukora;
"Mi imamo trećeg pobratima,
"Krilatoga Relju u Pazaru
"Više Raške, više vode ladne,
"Mi smo braća vjerna od postanja;
"No s' obuci, što se možeš ljepše,
"I ponesi blaga nekoliko,
"Pones' zlatan prsten na đevojku,
"Pozvaćemo Relju Krilatoga,
"Kad odemo zdravo u Prizrena,
"Nek nas vidi Leka i đevojka,
"Neka pođe, za koga joj drago:
"Jedan da je hitar đuveglija,
"A dvojica da su dva đevera,
"S Lekom da smo glavni prijatelji."
|
|
|