Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Prièaju ljudi da je u stara vremena bio nekakav silan èoek koji se nikad Bogu ne molja¹e, ni u crkvu ida¹e, niti se po zakonu ispovijeda¹e ni prièe¹æiva¹e, nego u svaka bezakonja upada¹e, da je cijeli grad od njega na jadima bio. Od vi¹e sile nije htio o¾eniti se kao ¹to Gospod Bog zapovijeda, nego naumi da vjenèa a¾daju kako æe vi¹e zlo èiniti, i uputi se u nekaku pustinju ðe su stra¹na jezera, ali ne pogodi puta, i tako ga noæ stigne te u nekakoj peæini zanoæi. Tek ¹to zaspao bje¹e, èuje u peæini klopot svakojakijeh veriga, tutnjavinu kao gromovi, dok u tome i probudi se. Kad evo ti na jedan put svanu u peæini kao dan, i tu¹ta i tama od svake vrste ljudi, crnijeh, crljenijeh i ¾utijeh, u razlièite haljine obuèeni, a pred njima jedan starac bijele kose i brade kao ovca, na dvije dvorogaste ¹ljake, koji mu reèe: "koji si ti?" A on mu u strahu odgovori: "Putnik iz daleke zemlje, i va¹ drug." Na to mu starac odgovori:" Ako si na¹, treba da se pobratimi¹ sa mnom, ako ¾eli¹ sreæan da bude¹." On na to pristane i pobratimi se sa starcem. Po¹to se pobratimi¹e, reèe mu starac: "E pobratime, sad da se darujemo, ja æu tebe darovati snagu i blago, a ti mene za oba ova dara samo svoju du¹u." Ovi èovjek premda je bio opak, opet promisli hoæe li dati svoju du¹u, ali ga strah nagna, te se darova¹e. Starac zapahnu njega duhom, te u oni èas steèe krila, rep i male ro¹èiæe na glavi, i dade mu jedan ¹tap dvorogi, crljen kao vatra, govoreæi mu: "Evo ti ovi ¹tap, kad ti goð bude potreba od novaca, njime u ¹togoð kucne¹ ondole æe izlaziti na stotine onake aspre kake ti namijeni¹." Obraduje se ovi èovjek, te ujutro kad svane odvoji se od pobratima te onaki kakav je krenu, i idav¹i za dugo poèine pod jednijem velikijem kamenom, pa poène da ku¹a sreæu u ¹tapu. Kucne njim u kam govoreæi: "Sve ¾uti cekini da budu!" I cekini iz kamena poreva¹e tako da njega pritisko¹e i zamalo ne udavi¹e, a on zavika: "Pobratime! pobratime! pogiboh!" U to doleæe mu pobratim govoreæi"Evo me, ¹ta je?" A on mu odgovori: "Evo pritisko¹e me cekini, hoæe da me udave." A pobratim mu reèe: "Reci: ""dosta veæ"", pa ne æe vi¹e izlaziti." Po ¹to on reèe: "dosta veæ" i cekini prestado¹e izlaziti, reèe mu starac: "Uzmi koliko mo¾e¹, pak hajde od mjesta do mjesta, te kupuj du¹e za blago." Onda on oprostiv¹i se s pobratimom uputi se te k jednome gradu. Kad doðe na jednu raskrsnicu na jedan put nestade aspri s pleæi; on se obazre i ugleda jednoga kaluðera na jednome æo¹ku ðe sjedi i brojanice u rukama dr¾i. "Ha!" reèe sam u sebi "idem onoga kaluðera prevariti i hoæu da iz njega cekini izviru." Pa se primakne kaluðeru i kucne ga ¹tapom govoreæi: "Sve cekini i talijeri." Ali na mjesto aspri rastopi mu se ¹tap u ruci, a kaluðer prekrsti one brojanice pak mu ih nataèe na glavu i reèe: "Da vaskrsne Bog!" I on se u oni èas strese i provr¾e se èovjekom kakav je i bio Ondar mu kaluðer reèe: "O Hri¹æanine! Hri¹æanine! pokaj se od svojijeh grijehova, i moli se Bogu i zahvali mu koji je èuo plaè roditelja tvojijeh na nebu u oni èas kad si du¹u svoju prodao, pak se proði ðavoljijeh aspri, nego se trudi." Èoek mu se pokloni, zahvali i u ruku ga poljubi pa ode doma i pokaja se i kao pravi Hri¹æanin do duboke starosti ¾ivlje. I Bog s nama!