Napomena: U Beèu 1853., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Nekakav èoek usni blago: doðe mu na san jedno dijete krilato i kao snijeg bijelo, govoreæi mu: "Hajde u ono najvi¹e brdo ¹to zna¹, tu æe¹ naæi veliki bor, i pod borom trorogi kam iz kojega pi¹ti voda kao suza; iskopaj ispod kamena toliko dubine koliko je on visok, pa æe ti se otvoriti obla jedna d¾ara sa zlatnijem zaklopom puna aspri, digni zaklop i onðe ostavi a aspre nosi, i nikomu se vje¹t ne èini da te ljuta guja ne uvjede." Kad se èoek probudi obeseli se, digne se, obuèe se i trkom put onoga mjesta ðe mu je reèeno, i kad ugleda oni bor i pod njim kam suzoviti i trorogi, onako sam ulo¾i kopati, i tek ¹to je treæi put kljukom udrio u zemlju, zaèu ozdol jedan glas kao ðetinjski: "Proð' se, ko si, te rabote danas!" Kad on ovo èu, od straha pade na zemlju i kao zaklan zaspa. U ta mu isti èas doðe opet na san ono isto dijete govoreæi mu: "Ti si ustanuo, umio si se, obukao si se, krenuo si na put, i rabotu si zapoèeo, a prekrstio se nijesi; a moli Boga za ¹to ga moli¹: da ti nije mene bilo, umio bi kazati ¹ta bi ti se dogodilo; nego kad ustane¹, prekrsti se kao ¹to Bog zapovijeda; priðe no koju mu drago rabotu zapoène¹, vazda valja da se najpriðe prekrsti¹." Kad se èoek probudi i rastrijezni, kad li se ne nalazi na onome mjestu ðe je bio od straha panuo, nego u nekakvome bostanu punanu cvijeæa, pa se prekrsti, uzme svoju kljuku i motiku te opet na ono isto mjesto poðe ðe mu je bilo reèeno, i priðe nego poène rabotati prekrsti se prema suncu, koje u oni trem izla¾a¹e, u tri puta govoreæi: "Sunce na istok a jaki Bog na pomoæ!" Te ulo¾i da kopa zemlju, ali s nekim strahom da ne bi opet èuo kakav glas ozdol. Kopajuæi i izgræuæi zemlju, kad li zasja mu se ne¹to kao da mu sve ¾rake sunèane u oèi sinu¹e, kad li ¹to je? zmaj spava na onome blagu i po¹to èoek viðe da od njega nikako ne moga¹e blago da uzme, u tri maha zakumi ga da se mièe. Na to se zmaj probudi i reèe mu: "Ja se odolen ne mièem, jer niti je tvoje ni moje blago ovo, ma sa svijem tijem, ako prebroji¹ sve izvore koliko ih ima u ovoj planini i da mi doðe¹ da ka¾e¹, maknuæu ti se s mjesta, a drukèije nikako." Kad ovo èu oni èoek, zaðe od izvora do izvora i poène ih brojiti redom po gori, ali se pomete i nikako im broja ni kraja nije mogao naæi. Onako trudan sjedne ispod jednoga visokoga drveta, da takoga u svijetu nije, i zaèuje navrh njega ðe se dvojica u velike degaju, pa pogleda, kad li doleæeo vilenik i vila, i vilenik hoæa¹e da mu vila ne¹to silom ka¾e, a vila bojeæi se zakle mu se govoreæi: "Tako mi sedamdeset i sedam izvora ¹to je u ovoj planini, ne znam." Vila negðe poleæe, a vilenik upazi ovoga èoeka i reèe mu da ide na ono blago i da ga nosi. On poðe kad li zmaja ne nalazi, nego di¾e oni zaklop od zlata te na d¾ari bje¹e, i poæera sve blago ¹to u njoj naðe, a zaklop od nje ostavi.