Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Ero s onoga svijeta

Kopao Turèin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turèin da prepne i da napoji. konja, a Turkinja ostane odmarajuæi se u ladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog kado!" "Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!" "Ja sam, kado! s onoga svijeta." "Je li Boga ti! a nijesi li viðeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?" "O! kako ga ne bi viðeo! on je moj prvi kom¹ija." "Pa kako je, Boga ti! Kako ¾ivi?" "Vala Bogu! zdravo je, ali se Bog me dosta muèi bez a¹luka: nema za¹to da kupi duvana, niti ima èim da plati kavu u dru¹tvu." "A oæe¹ li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu po¹ljem malo a¹luka?" "Bi, za¹to ne bi, ja idem sad upravo tamo." Onda Turkinja otrèi tamo, ðe joj se mu¾ bio skinuo od vruæine, te uzme kesu s novcima, i ¹togoð bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa metne u njedra, pa bje¾i uz potok. Tek ¹to Ero zamakne uz potok, al eto ti Turèina ðe vodi konja da napoji, a Turkinja te predanjga: "Da vidi¹, moj èoveèe! tuda sad proðe jedan kmet s onoga svijeta, pa ka¾e za na¹ega Muju, da se muèi bez a¹luka: nema za ¹to da kupi duvana, niti ima èim da plati kavu u dru¹tvu; te sam mu ja dala ono novaca, ¹to je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A Turèin: ,.Pa kud ode? kud ode?" A kad mu ¾ena ka¾e, da je oti¹ao uz potok, onda on br¾e bolje skoèi na gola konja, pa poæeraj uz potok! Kad se obazre Ero i vidi Turèina, ðe trèi za njim, a on onda bje¾i! Kad doðe pod brdom u jednu vodenicu, a on utrèi unutra, pa povièe vodenièaru: "Bje¾i, jadna ti majka! Eto Turèina, da te posijeèe; veæ daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bje¾i uz brdo tuda oko vodenice." Vodenièar, videæi Turèina ðe trèi na konju, popla¹i se, i, neimajuæi kad pitati, za¹to æe i kroz ¹to da ga posijeèe, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bje¾i uz brdo! Ero metne vodenièarevu kapu na glavu, pa jo¹ uzme malo bra¹na, te se pospe, i naèini se pravi vodenièar. U tom i Turèin dotrèi pred vodenicu, pa sja¹e s konja i uleti u vodenicu: "Kamo more taki i taki èovek, ¹to je sad tu u¹ao u vodenicu?" A Ero mu ka¾e: "Eno ga vidi¹, ðe uteèe uz brdo." Onda Turèin: "Dr¾i mi more konja, dr¾i mi konja." Ero uzme konja, a Turèin uz brdo za vodenièarom, ovamo onamo po bukviku. Kad ga veæ stigne i uvati, a on: "Kamo, k...o! novci, ¹to si prevario moju ¾enu, te uzeo da ponese¹ Muji na oni svijet?" Vodenièar se stane krstiti i snebivati "Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam viðeo tvoje ¾ene, ni Muje, ni novaca." I tako im proðe èitavo po sata, dok se osvijeste, i vide, ¹ta je. Onda Turèin potrèi, na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oæe¹! Ero uzjao konja, pa oti¹ao bez traga, a Turèin savije ¹ipke, pa pje¹ice k ¾eni. Kad ga ¾ena opazi bez konja, a ona povièe: "Kamo, èoveèe! ¹ta uradi?" Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pje¹ice."