|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (IV)
Od "Zabljaka do vode Cetinje[60]
Sve "siroko polje pritisko"se:
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja kako "carna gora,
A barjaci kako i oblaci,
Razape se "cador do "cadora,
Pod "cadore krasne poglavice;
Dan dani"se pak i zano'ci"se:
No da vidi"s jutru na uranku
Prije danka i jasnoga sunca
Podranila jedna poglavica,
"Sto je jednoj zemlji starje"sina,
Po imenu Jovan kapetane,
"Sto bija"se djever uz djevojku,
Podranio, polje ostavio,
I u polje ki'cene svatove,
A do"sao gradu na bedene,
Niko "snjime nije polazio,
S gospodarom cigle dvije sluge,
Dvije sluge idu nazorice,
A gospodar "snjima ne besjedi,
No je "celo grdno namrdio,
A ponisko brke objesio,
Mrki brci pali na ramena;
On mi "seta gradu po bedenu,
Pregleduje na gradu topove,
Pregleduje svoju gospo"stinu,
Pregleduje, brate, carevinu,
Najvi"se se o"ci otimahu
Na ki'cene u polju svatove:
Nije "sala, nije "surkulija,
Od "Zabljaka do Cetinje vode
Udaren je "cador do "cadora,
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja kako gora "carna,
A barjaci kako i oblaci.
Tako Jovan bje"se uranio,
Te on "seta gradu po bedenu,
A vidje ga Crnojevi'c Ivo,
Pa Ivanu vrlo mu"cno bilo,
Na jutru mu nazva dobro jutro:
"Dobro jutro, Jovan-kapetane!
""Sto s', sestri'cu, jutros uranio?
""Sto s' u polju "cador ostavio,
"I u polju ki'cene svatove?
""Sto li si se, sine, namrdio?
"U obraz si sjetno neveselo:
"Ka"z' ujaku jutros na uranku?"
Progovara Jovan-kapetane:
"Prodji me se, moj uja"ce Ivo!
"Koju bih ti rije"c besjedio,
"Ti mi rije"c poslu"sati ne 'ce"s:
"A kad bi me, ujo, poslu"sao,
"Da otvori"s te podrume tvoje,
"De da"s dosta izdobila vina.
"Da napoji"s u polju svatove,
"Pa da pusti"s te hitre telale,
"Nek telali kroz svatove viknu,
"Nek svatovi svaki domu ide.
"Nu rasturi to veselje tvoje,
"Moj uja"ce, Crnojevi'c-Ivo!
"E smo na"su zemlju opustili,
"\Slomila se zemlja u svatove,
"Osta zemlja pusta na krajini,
"\Zemlja na"sa stra"sna od Turaka,
"Od Turaka preko vode sinje.
"Moj uja"ce, Crnojevi'c-Ivo!
"I prije su vodjene djevojke,
"I prije su momci o"zenjeni,
"I prije su veselja bivala
"U svoj zemlji, u svoj kraljevini;
"Tvoga jada nidje nije bilo,
"Da podigne"s zemlju u svatove!
"A daleko kosti zanijeti
"Bra'ci na"soj preko mora sinja,
"Preko mora "cetr(?)est konaka,
"Dje nam tamo svoje vjere nema,
"Nit' imamo krasna prijatelja,
"No je pama bel'ci zemlja "zedna[61] ,
"Pa kad vide preko mora sinja,
"Kada vide sve Srpske junake,
"Ja se bojim kavge medju bra'com,
"Mo"ze jada biti na veselju,
"Moj uja"ce, Crnojevi'c-Ivo!
"Da ja tebe jedne jade ka"zem:
"\Sino'c polju legoh pod "cadorom,
"Dopado"se dvije moje sluge,
"Na pero me 'curkom pokriva"se
"I gospodsko lice zavija"se;
"O"ci sklopih, grdan sanak vidjeh,
"Grdan sanak, da ga Bog ubije!
"Dje u sanu[62] gledam na nebesa,
"Na nebu se, ujo, naobla"ci,
"Pa se oblak nebom okreta"se,
"Oblak dodje ba"s vi"se "Zabljaka,
"Vi"se tvoga ponosita grada,
"Od oblaka puko"se gromovi,
"Grom udari tebe u "Zabljaka,
"Ba"s u tvoju krasnu kraljevinu,
"U dvorove tvoju postojbinu,
""Zabljaka ti oganj oborio
"I najdonji kamen rasturio;
""Sto bija"se jedan 'co"sak bijel,
"'Co"sak pade na Maksima tvoga,
"Pod 'co"skom mu ni"sta ne bija"se,
"Ispod 'co"ska zdravo izi"sao. -
"Moj uja"ce, Crnojevi'c-Ivo!
"Ne smijem ti sanak iskazati,
"Tek ako je sanu vjerovati,
"Vjerovati sanu i biljezi,
"Ja ti, ujo, ho'cu poginuti,
"Poginuti u tvoje svatove,
"Jal' poginut' jali rana dopast'.
"moj uja"ce, da od Boga nadje"s!
"Ako mene "stogodj bide tamo,
"Kakva muka u veselju tvome,
"Jal' poginem, jal' dopadnem rana,
""Cekaj, ujo, onda jade grdne,
"El' ja vodim djece pod barjake
"Porodice ljuta Crnogorca,
"Pod barjake djece pet stotina.
"Dje jaoknem svi 'ce jaoknuti,
"Dje poginem, svi 'ce poginuti.
"No ti s' molim jutros na podranku,
"Molim ti se, a ljubim ti ruku,
"Da rasturi"s u polju svatove,
"Nek svatovi svaki domu ide
"Prodj' s' djevojke, da je Bog ubije!"
61) /krvi/ "zedna ("zeli nam zlo)
62) U /sanu/ mjestu u /snu,/ da bi se stih ispunio
|
|
|