|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (VIII)
Na o"ci joj zlatali marame,
Rijetke su, te kroz njih vidja"se,
Ja kad vidje konja i junaka,
Prevari se, zanese je pamet,
Te usturi zlatali marame,
A otkriva o"ci obadvije,
A pru"zi mu ruke obadvije;
No ko vidje, "cini s' ne vidio,
Vidje svekar Crnojevi'c Ivo,
Vidje svekar, i za jad mu bilo,
Te Latinci snasi progovara:
"K sebe ruke, mila snaho moja!
"K sebe ruke, obje ti otpale!
"Pokri o"ci, obje ti ispale!
"Ra"sta gleda"s na junaka tudja,
"Na Milo"sa Obrenbegovi'ca?
"No pogledaj, mila snaho moja!
"No pogledaj poljem pred svatove,
""Stono junak na konju vran"ci'cu,
"Bojno koplje nosi u rukama,
"\Zlatan sjaje na ple'cima "stitnik,
"A kraste mu lice nagrdile,
"Iza krasta lice pocrnjelo,
"Ono ti je dijete Maksime;
"A ja sam se tamo pofalio,
"Kad sam tebe u baba prosio,
,"Stogodj bide ki'cenijeh svata,
"Da ne bide ljep"sega junaka
"Od Maksima od sina mojega;
"U tom sam se, snaho, prepanuo,
"Milo"sa smo zetom u"cinili,
"I Milo"su dare poklonili,
"Da prevede tebe preko mora
"I bez kavge i bez muke na"se."
Kad joj re"ce, ka' da posije"ce,
Te pod sobom konja ustavila,
Naprijed mu ni kro"citi ne 'ce,
Pa Latinka svekru progovara:
"Mio svekre, Crnojevi'c-Ivo!
"Maksimu si sre'cu izgubio,
"Kako s' drugog zetom u"cinio.
"Ra"sta, svekre? da od Boga nadje"s!
"Ako su ga kraste i"stetile,
"Ko je mudar' i ko je pametan,
"Tome, svekre, valja razumjeti,
"I svak mo"ze muke dopanuti;
"Ako su ga kraste na"sarale,
"\Zdrave su mu o"ci obadvije,
"\Srce mu je ba"s koje je bilo;
"Ako l' si se, svekre, prepanuo,
"Dje je Maksim jo"s tanko dijete,
"Njega "cekah za devet godina,
"Njega "cekah u babovu dvoru,
"I jo"s bih ga za devet "cekala
"U "Zabljaku u va"semu gradu.
"Nikom ne bih obraz zastidila,
"Ni ja rodu, ni ja domu mome.
"No ta, svekre, Bogom ta se kunem!
"Ja ti vra'caj blago sa jabane,
"\Sa va"sega vojvode Milo"sa,
"Te udari na Maksima tvoga,
"Jal' naprijed ni kro"citi ne 'cu,
"Ba"s da 'ce"s mi o"ci izvaditi."
No se Ivan ljuto uzmu"cio,
Prizva bra'cu i neke vojvode:
"Bra'co moja, ako Boga znate!
"Nu kmetujte mene i Milo"su
"\Za na"sega dara iz Latina."
Nema kmeta ni dobra junaka,
Ja koji 'ce tome kmetovati,
El su bile ruke ufatili,
I zadali Bo"zu vjeru tvrdu,
Da mu dara nitko ne dijeli,
No jo"s Ivan da ga podaruje.
Ne mogo"se bra'ca da kmetuju,
El se jednom utvrdilo bilo.
Ja kad za"cu vojvoda Milo"su,
Te prigoni od megdana dora,
A Ivanu rije"c progovara:
"O Ivane, na"sa poglavice!
"Kamo vjera? stigla te nevjera!
"Nijesmo li vjeru u"cinili,
"Da mi dara nitko ne dijeli?
"A sad ste se tome prisjetili!
"Kad si mu"can i kad si nevjeran,
"More! 'cu ti dara pokloniti
"Rad' hatara na"se bra'ce krasne,
"Prva 'cu ti dara pokloniti,
"Na poklon ti vranac i djevojka,
"Da je puta i pravoga suda,
"Djevojka je mene poklonjena,
"Poklonio i otac i majka,
"Poklonila oba brata njena;
"Al' o tome ne 'cu govoriti,
"Ve'c ti ho'cu dara pokloniti,
"I na konju i srebro i zlato,
"I poklonit' sivoga sokola,
"I na poklon sablja od pojasa;
"\Svega 'cu ti dara pokloniti,
"Ve'c ja ne dam cigle do tri marve[63]:
"Ne dam s glave tastove "celenke,
"\Sa ramena kolaste azdije,
"I ja ne dam od zlata ko"sulje,
"Ho'cu nosit' mojoj zemlji divnoj,
"Nek pofala mojoj bra'ci bide;
"Kunem vi se i Bogom i vjerom,
"Ne dam tako tri komata dara."
Kad za"cu"se ki'ceni svatovi,
Te svatovi jednu rije"c ka"zu:
"Fala tebe, vojvodo Milo"su!
"Fala tebe, gospodsko koljeno!
"Kad si taki vidjen medju bra'com,
"Kad si vidjen i kad si. pogodan."
Svi svatovi jednu rije"c ka"zu;
Svatovi se bra'ca pogodi"se,
No imaju nepogodna druga,
A na konju nesretnu djevojku,
Djevojci je vrlo "zao dara,
A najvi"se od zlata ko"sulje,
Te priviknu iz bijela grla
Po imenu dijete Maksima;
Prepade se Crnojevi'c Ivo,
Te Latinci snasi progovara:
"\Snaho moja, Latinko djevojko!
"Nemoj vikat' dijete Maksima,
"Eli smo mu "zao u"cinili,
"A Maksim je hitar kavgad"zija,
"Ho'ce, snaho, zametnuti kavgu
"Na veselju u svatove svoje;
"\Snaho moja, Bogom ti se kunem!
"U "Zabljaku puna kula blaga,
"\Sve 'cu blago tebe pokloniti,
""Cin' od blaga, "sto je tebe drago "
63) /Marva u/ narodu na"semu, osobito po sjeveroisto"cnijem
krajevima, zove se /"ziva stoka;/ ali ovd\je zna"ci /stvar/.
|
|
|