|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Nahod Simeun
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Nahod Simeun (II dio)
Sjedi Simo, pije rujno vino,
Al' ne mo"ze gospodja kraljica,
Ve'c sve gleda Nahod-Simeuna.
Kad je no'cca bila omrknula,
Tad' kraljica re"ce Simeunu:
"\Skidaj ruho, neznana katano!
"Valja tebe no'citi s kraljicom
"I obljubit' Budimsku kraljicu."
Simeuna vino prevarilo,
Ruho skide, le"ze sa kraljicom,
Te kraljici obljubio lice.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Simeuna popustilo vino,
Te on vidje, "sto je u"cinio,
Simeunu vrlo mu"cno bilo,
Sko"ci Simo na noge lagane,
Opremi se, pa ode djoginu,
Ustavlja ga gospodja kraljica
Na "se'cerli kavu i rakiju,
Simeun se ne 'ce ustaviti,
Ve'c on svoga usjede djogata,
Ode Simo niz polje Budimsko.
Dockan Simu na um pripanulo,
Ostalo mu "casno jevandjelje
Kod kraljice na bijeloj kuli;
Vrati Simo pomamna djogata,
U avliji konja ustavio,
A on ide na bijelu kulu,
Ali sjedi gospodja kraljica,
Sjedi mlada kuli na pend"zeru,
Ona "cati "casno jevandjelje,
Roni suze niz bijelo lice;
Re"ce Simo gospodji kraljici:
"Daj, kraljice, "casno jevandjelje."
Odgovori gospodja kraljica:
"\Simeune, dugo jadan bio!
"U z'o "cas ga roda potra"zio!
"A u gori do"s'o u Budima
"I no'cio s gospodjom kraljicom
"I kraljici obljubio lice!
"Ti si svoju obljubio majku!"[12]
Kad to za"cu Nahod Simeune,
Proli suze od bijela lica,
Pa uzima "casno jevandjelje
I kraljicu poljubi u ruku,
Ode Simo do svoga djogata,
Usjede ga, ode namastiru.
Kad je bio sprema namastira,
Ugleda ga otac igumane,
Pozna svoga djoga iz podruma
I na njemu Nahod-Simeuna,
Malo bli"ze pred njeg' izlazio,
Simeune spade od djogata,
Pokloni se do zemljice crne,
Ljubi oca u skut i u ruku.
Govori mu otac igumane:
"Dje si mene, Nahod-Simeune?
"Dje si mene toliko vrijeme?"
Veli njemu Nahod-Simeune:
"Ne pitaj me, o"ce igumane!
"U z'o "cas sam roda potra"zio,
"A u gori do"s'o do Budima."
Sve se njemu ispovidje Simo.
Kad to "cuo otac igumane,
Uze Sima za bijelu ruku,
Pa otvori tavnicu prokletu,
Djeno le"zi voda do koljena,
I po vodi guje i jakrepi,
Simeuna baci u tavnicu,
Pa zatvora tavnicu prokletu,
Klju"ce baci u tiho Dunavo,
Pa je starac tiho govorio:
"Kad izi"sli klju"ci iz Dunava,
"\Simeun se grija oprostio!"
Tako stade za devet godina.
Kada nasta godina deseta,
A ribari ribe povata"se
I u ribi klju"ceve nadjo"se,
Dokaza"se starcu igumanu;
Igumanu na um pade Simo,
Pa on uze klju"ce od tavnice,
Te otvori prokletu tavnicu,
U tavnici vode ne imade,
Niti gmi"zu guje i jakrepi;
U tavnici sunce ogrijalo,
Simo sjedi za stolom zlatnijem,
U rukama dr"zi jevandjelje.
12) Valja da je u jevandjeliju, sprijed ili na kraju, bilo zapisano,
"cije je ono, ko je on, i "cega radi ide po svijetu.
|
|
|