|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Uro"s i Mrnjav"cevi'ci
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Uro"s i Mrnjav"cevi'ci (II)
Kad su bili kraljevu "satoru,
Re"ce tade Vuka"sine kralje:
"Blago mene do Boga miloga!
"Eto mene moga sina Marka,
"On 'ce kazat, na mene je carstvo,
"Od oca 'ce ostanuti sinu."
Marko slu"sa, ni"sta ne govori,
Na "satora ne okre'ce glavu.
Kad ga vidje Uglje"sa vojvoda,
Tad' Uglje"sa rije"c govorio:
"Blago mene! eto mi sinovca,
"On 'ce kazat', na mene je carstvo;
"Ka"zi, Marko, na mene je carstvo,
"Oba 'cemo bratski carovati."
"Suti Marko, ni"sta ne besjedi,
Na "satora ne okre'ce glavu.
Kad ga vidje vojevoda Gojko,
Tade Gojko rije"c govorio:
"Blago mene! eto mi sinovca,
"On 'ce kazat', na mene je carstvo;
"Kad je Marko jo"s neja"cak bio,
"Ja sam Marka vrlo milovao,
"U svilena njedra uvijao,
"Kano krasnu od zlata jabuku;
"Kud sam godje na konju hodio,
"\Sve sam Marka sa sobom vodio;
"Ka"zi, Marko, na mene je carstvo,
"Ti 'ce"s, Marko, prvi carovati,
"A ja 'cu ti biti do koljena."
"Suti Marko, ni"sta ne govori,
Na "satora ne okre'ce glavu,
Pravo ode bijelu "satoru,
Ka "satoru nejaka Uro"sa,
Dogna "Sarca caru do "satora,
Ondje Marko "Sarca odsjednuo.
Kad ga vidje nejaki Uro"su,
Lako sko"ci sa svil'na du"seka,
Lako sko"ci, pake progovori:
"Blago mene! eto moga kuma,
"Eto kuma, Kraljevi'ca Marka,
"On 'ce kazat' na kome je carstvo."
Ruke "sire, u grla se grle,
U bijelo cjelivaju lice,
Za juna"cko pitaju se zdravlje,
Pa sjedo"se na svil'na du"seka.
Tako malo vreme postajalo,
Danak prodje, tavna no'cca dodje;
Kad u jutru jutro osvanulo,
I pred crkvom zvona udari"se,
Sva gospoda do"sla na jutrenje,
U crkvi su slu"zbu savr"sili,
Izljego"se iz bijele crkve,
U stolove pred crkvu sjednuli,
"Se'cer iju, a rakiju piju,
Marko uze knjige starostavne,
Knjige gleda, a govori Marko:
"A moj babo, Vuka"sine kralju!
"Malo l' ti je tvoje kraljevine?
"Malo l' ti je? Ostala ti pusta!
"Ve'c s' o tudje otimate carstvo.
"A ti stri"ce, despote Uglje"sa!
"Malo l' ti je despotstva tvojega?
"Malo l' ti je? Ostalo ti pusto!
"Ve'c s" o tudje otimate carstvo.
"A ti stri"ce, vojevoda Gojko!
"Malo l' ti je vojvodstva tvojega?
"Malo l' ti je? Ostalo ti pusto!
"Ve'c s' o tudje otimate carstvo.
"Vidite li, Bog vas ne vidio!
"Knjiga ka"ze, na Uro"su carstvo,
"Od oca je ostanulo sinu,
"Djetetu je od koljena carstvo.
"Njemu carstvo care naru"cio
"Na samrti, kad je po"cinuo."
Kad to za"cu Vuka"sine kralju,
Sko"ci kralju od zemlje na noge,
Pa potr"ze zla'cena hand"zara,
Da ubode svoga sina Marka,
Bje"zi Marko ispred roditelja,
Jer se njemu, brate, ne pristoji
Sa svojim se biti roditeljem,
Bje"zi Marko oko b'jele crkve,
Oko b'jele crkve Samodre"ze,
Bje"zi Marko, a 'cera ga kralju,
Dok su triput kolo sastavili
Oko b'jele Samodre"ze crkve,
Gotovo ga bje"se sustigao,
Al' iz crkve ne"sto progovara:
"Bje"z' u crkvu, Kraljevi'cu Marko!
"Vidi"s, dje 'ce"s danas poginuti,
"Poginuti od svog roditelja,
"A za pravdu Boga istinoga."
Crkvena se otvori"se vrata,
Marko bje"zi u bijelu crkvu,
Za njime se vrata zatvorila.
Kralj dopade na crkvena vrata,
Po direku udari hand"zarom,
Iz direka krvca pokapala,
Tad' se kralje bio pokajao,
Te je rije"c bio govorio:
"Lele mene do Boga jednoga!
"Dje pogubih svoga sina Marka."
Al' iz crkve ne"sto progovara:
"A "cuje"s li? Vuka"sine kralje!
"Ti nijesi posjekao Marka,
"Ve'c pos'je"ce Bo"zjega andjela."
Na Marka je vrlo "zao kralju,
Te ga ljuto kune i proklinje:
"\Sine Marko, da te Bog ubije!
"Ti nemao groba ni poroda!
"I da bi ti du"sa ne ispala,
"Dok Turskoga cara ne dvorio!"
Kralj ga kune, car ga blagosilja:
"Kume Marko, Bog ti pomogao!
"Tvoje lice sv'jetlo na divanu!
"Tvoja sablja sjekla na mejdanu!
"Nada te se ne na"slo junaka!
"Ime ti se svuda spominjalo,
"Dok je sunca i dok je mjeseca!"
"Sto su rekli, tako mu se steklo.
|
|
|