|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Banovi'c Strahinja
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Banovi'c Strahinja (V)
Zbori bane, ne podrani otlen,
Obra'ca se sa konja djogina:
"O moj brate, stari"su dervi"su!
"poji"s konja jutrom i ve"cerom,
"poji"s konja na vodi Sitnici,
"Nu uvjed"zbaj, i pravo mi ka"zi,
"Dje su brodi na toj vodi ladnoj,
Da ja moga konja ne uglibim?"
A dervi"s mu pravo progovara:
"\Strahin-bane, ti sokole Srpski!
"Tvome djogu i tvome juna"stvu
"\Svud su brodi, djegodj dodje"s vodi."
Ban udari, vodu prebrodio,
I primi se na konju djoginu,
Primi s' bane uz Gole"c planinu,
On je ozdo, a suna"sce ozgo,
Te ogrija sve polje Kosovo,
I obasja svu carevu vojsku.
Al' da vidi"s silna Vlah-Alije!
Svu no'c ljubi Strahinjovu ljubu
Na planini Tur"cin pod "cadorom;
U Tur"cina grdan adet bje"se.
Kanal svaki zaspat' na uranku,
Na uranku, kad ogr'jeva sunce;
O"ci sklopi, te boravi sanak;
Koliko je njemu mila bila
Ta robinja ljuba Strahinova,
Panuo joj glavom na krioce,
Ona dr"zi silna Vlah-Aliju,
Pa "cadoru otvorila vrata,
Ona gleda u polje Kosovo,
Te ti Tursku silu razgleduje.
Pregleduje kaki su "cadori,
Pregleduje konje i junake;
Za jad joj se o"ci otkinu"se,
Te poglednu niz Gole"c planinu,
Vidje okom konja i junaka.
Kako vidje i okom razgleda,
Tur"cina je dlanom o"sinula,
O"sinu ga po desnom obrazu,
O"sinu ga, pa mu progovara:
"Gospodare, silan Vlah-Alija!
"Nu se digni, glavu ne digao!
"Nu opasuj mukadem-pojasa,
"I pripasuj svijetlo oru"ze,
"Eto k nama Strahini'ca bana,
"\Sad 'ce tvoju glavu ukinuti,
"\Sa 'ce mene o"ci izvaditi."
Planu Tur"cin, kako oganj "zivi,
Planu Tur"cin i okom poglednu,
Pa se Tur"cin grotom nasmijao:
"Du"so moja, Strahinjova ljubo!
""Cudno li te vla"s"ce prepanulo!
"Od njega si d"zasa zadobila,
"Kad t' odvedem gradu Jedrenetu,
"Ban 'ce ti se i ondje prizirat';
"Ono nije Strahini'cu bane,
"Ve'c je ono carev deliba"sa,
"K mene ga je care opravio,
"Jal' je care, jal' Memed vezire,
"Da me care zove na predaju,
"Da ja vojsku caru ne rasturam:
"Prepali se carevi veziri,
"Da im po"cem sablju ne udarim;
"No da mo"ze"s okom pogledati,
"Ti se, du"so, nemoj prepanuti,
"Kad potegnem moju britku sablju,
"Te o"sinem car'va deliba"su,
"Neka drugog ve'c ne "silje k mene."
Strahinova progovara ljuba:
"Gospodare, silan Vlah-Alija!
"Ta l' ne vidi"s? ispale ti o"ci!
"Ovo nije carevi delija,
"Moj gospodar Strahini'cu bane,
"Ja poznajem "celo kako mu je
"I pod "celom o"ci obadvije,
"I njegova oba mrka brka,
"I pod njime puljata djogata,
"I "zutoga hrta Karamana;
"Ne "sali se glavom, gospodaru!"
Ja kad za"cu Ture Vlah-Alija,
Kako li se Ture pridrnulo,
Te posko"ci na lagane noge,
Opasuje mukadem-pojasa,
A pinjale ostre za pojasa,
I tu britku sablju pripasuje,
A sve vrana konja pogleduje.
|
|
|