|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: "Zenidba Marka Kraljevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Marka Kraljevi'ca (I)
Sjede Marko za ve"ceru s majkom,
Stade mati Marku besjediti:
"O moj sinko, Kraljevi'cu Marko!
"Ve'c je tvoja ostarjela majka,
"Ne mo"ze ti pripravljat' ve"cere,
"A ne mo"ze slu"zit' mrka vina,
"A ne mo"ze lu"cem svijetliti:
"O"zeni se, moj premili sine,
"Da zamjenu ste"cem za "zivota."
Veli Marko ostariloj majci:
"Oj Boga mi, moja stara majko!
"Pro"sao sam devet kraljevina,
"I desetu Tursku carevinu;
"Dje ja nadjoh za mene djevojku,
"Ondje nema za te prijatelja:
"Dje ja nadjoh za te prijatelja,
"Ondje nema za mene djevojke,
"Osim jednu, moja stara majko,
"A pod dvorom kralja "Si"smanina,
"Mati moja, u zemlji Bugarskoj,
"Ja je nadjoh na vodi "catrnji,
"Kad je vidjeh, moja stara majko!
"Oko mene trava okrenu se.
"Eno, mati, za mene djevojke,
"Eno za te dobra prijatelja;
"\Spremi mene tanke bra"snjenice,
"Da ja idem prositi djevojku."
Stara mati jedva do"cekala,
Ta ne "ceka dok jutro osvane,
Ve'c mu gradi "se'cerli kola"ce
Kad u jutru jutro osvanulo,
Spremi Marko sebe i "Sarina,
Pa nato"ci tuluminu vina,
Objesi je o sedlu "Sarinu,
S drugu stranu topuzinu te"sku,
Pa posjede pomamna "Sarina,
Ode pravo u zemlju Bugarsku,
B'jelu dvoru kralja "Si"smanina.
Daleko ga kralju ugledao,
Malo bli"ze pred njeg' i"setao:
Ruke "sire, u lice se ljube,
Za juna"cko pitaju se zdravlje;
Sluge vjerne konje privati"se,
Odvedo"se u podrume donje,
Kralju Marka na bijelu kulu,
Za gotovu sofru zasjedo"se,
Pa stado"se mrko piti vino
A kada se ponapi"se vina,
Marko sko"ci na noge lagane,
Kapu skida. do zemlje se svija,
On u kralja zaprosi djevojku,
Kralj je dade, ne re"ce rije"ci.
Dok postavi prsten i jabuku,
I poreza ruho na djevojku.
I dariva svasti i punice,
Dade Marko tri tovara blaga.
Odgodio do mjeseca dana,
Dok otide bijelu Prilipu
I pokupi ki'cene svatove.
Besjedi mu djevoja"cka majka:
"O moj zete, od Prilipa Marko!
"Nemoj vodit' tudjina djevera,
"Ve'c jal' brata, jali bratu"ceda:
"Djevojka je odvi"se lijepa,
"Bojimo se goleme sramote."
Tu je no'ccu preno'cio Marko,
Pa u jutru opremi "Sarina,
Ode pravo bijelu Prilipu.
Kad je bio do Prilipa grada,
Daleko ga mati opazila,
Malo bli"ze pred njeg' i"setala,
Ruke "siri, u lice ga ljubi,
Marko majku u bijelu ruku.
Pita majka Kraljevi'ca Marka:
"O moj sine, Kraljevi'cu Marko!
"Jesi l' mene mirno putovao?
"Jesi l' mene snahu isprosio?
"Mene snahu, sebe vjernu ljubu "
Re"ce Marko ostariloj majci:
"Jesam, mati, mirno putovao,
"I djevojku sebe isprosio,
"Potro"sio tri tovara blaga,
"I kad podjoh dvoru bijelome,
"Re"ce meni djevoja"cka majka:
""O moj zete, Kraljevi'cu Marko!
""Nemoj vodit' tudjina djevera,
""Ve'c jal' brata, jali bratu"ceda:
""Djevojka je odvi"se lijepa,
""Bojimo se goleme sramote.""
"A ja, mati, brata ne imadem,
"Brata nemam, bratu"ceda nemam."
Veli njemu ostarila majka:
"O moj sine, od Prilipa Marko!
"\Za to nemaj brige nikoliko,
"Ve'c na"cini jednu sitnu knjigu,
"Te je po"slji du"zdu od Mletaka,
"Nek ti podje na kumstvo vjen"cano,
"Nek povede pet stotina svata,
"Drugu "salji Zemlji'cu Stjepanu,
"Da ti bude djever kod djevojke,
"Nek povede svata pet stotina,
"Pa se ne boj nikakve sramote.
Kada Marko razumijo r'je"ci,
Onda svoju poslu"sao majku,
On na"cini knjige na koljenu,
Jednu "salje du"zdu Mleta"ckome,
Drugu pobru Zemlji'cu Stjepanu
Malo vreme za tim postojalo,
Al' eto ti du"zda od Mletaka,
Sa njim ide pet stotina svata;
Du"zde ode na tananu kulu,
A svatovi u polje "siroko;
Malo za tim, eto i Stjepana,
I on vodi pet stotina svata
Sasta"se se na kuli tananoj,
Te se mrka ponapi"se vina.
|
|
|