|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: "Zenidba Marka Kraljevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Marka Kraljevi'ca (II)
Odatle se svati podigo"se,
Otido"se u zemlju Bugarsku,
Pravo dvoru kralja "Si"smanina
Lijepo ih kralju do"cekao
Vode konje u podrume donje,
A junake na bijele kule;
Pridr"za ih tri bijela dana,
Po"cinu"se konji i junaci
Kad "cetvrto jutro osvanulo,
Povika"se ki'ceni "cau"si.
"Azurala, kita i svatovi!
"Kratki danci, a dugi konaci,
"Ho'ce nam se doma zastarati."
Kralj iznese gospodske darove:
Kom jagluka, kome bo"s"caluka,
Kumu dade od zlata siniju,
A djeveru od zlata ko"sulju
I dade mu konja i djevojku;
Jo"s djeveru kralje govora"se
"Eto tebe konja i djevojke
"Do Markova dvora bijeloga,
"Podaj Marku lijepu djevojku,
"Na "cast tebe konjic od mejdana"
Digo"se se ki'ceni svatovi
Putovati uz polje Bugarsko
Dje je sre'ca, ima i nesre'ce
Dunu vjetar u polju "siroku,
Te podi"ze duvak na djevojci,
Ukaza se lice u djevojke,
Vidje lice du"zde od Mletaka,
Od muke ga glava zaboljela,
Jedva "ceka, kad 'ce no'cca do'ci
Kad svatovi na konak pado"se,
Tad' po"seta du"zde od Mletaka
Do "cadora Zemlji'ca Stjepana,
Pa Stjepanu tiho govora"se:
"O djevere, Zemlji'cu Stjepane!
"Daj ti mene tvoju milu snahu
"Jednu no'ccu za vjernu ljubovcu,
"Evo tebe jedna "cizma blaga,
"Moj Stjepane, "zutijeh dukata "
Veli njemu Zemlji'cu Stjepane
""Suti, du"zde, okamenio se!
"Palo ti je na um poginuti?"
Povrati se du"zde od Mletaka.
Kad su bili na drugom konaku,
"Seta du"zde bijelu "cadoru,
Pa govori Zemlji'cu Stjepanu:
"Daj, Stjepane, tvoju milu snahu
"Jednu no'ccu za vjernu ljubovcu,
"Evo tebe dvije "cizme blaga,
"Moj Stjepane, "zutijeh dukata "
Stjepan njemu gorko odgovori:
"Idi, du"zde, izgubio glavu!
"Kako 'ce se obljubiti kuma!"
Povrati se du"zde pod "cadora.
Kad su bili na tre'cem konaku,
Ide du"zde djeveru Stjepanu:
"Daj, djevere, tvoju milu snahu
"Jednu no'ccu za vjernu ljubovcu,
"Evo tebe tri "cizme dukata."
Prevari se Zemlji'cu Stjepane
Na tri "cizme "zutijeh dukata,
Dade du"zdu svoju snahu milu.
Uze njemu tri "cizme dukata,
A du"zd kumu za bijelu ruku,
Odvede je pod "cadore svoje,
Pa je kumi tiho besjedio"
"\Sjedi dolje, moja mila kumo!
"Da s' grlimo i da s' milujemo."
Veli njemu Bugarka djevojka
"Bolan kume, du"zde od Mletaka!
"Pod nam' 'ce se zemlja provaliti,
"A vi"se nas nebo prolomiti,
"Kako 'ce se kuma milovati?"
Re"ce rije"c du"zde od Mletaka
"Oj ne luduj, moja mila kumo!
"Ja sam do sad devet obljubio,
"Kumo moja! kuma kr"stenijeh,
"A vjen"cane dvadest i "cetiri;
"Ni jednom se zemlja ne provali,
"Nit' se nebo vi"se nas prolomi;
"Ve'c ti sjedi, da se milujemo."
A djevojka kumu govora"se:
"A moj kume, du"zde od Mletaka!
"Mene stara proklinjala majka,
"Da ne ljubim bradata junak,
"Ve'c junaka mlada golobrada,
"Kao "sto je Kraljevi'cu Marko."
Kad to "cuo du"zde od Mletaka,
On berbere hitre dobavio,
Jedan mije, drugi bradu brije;
Poklanja se lijepa djevojka,
Kupi bradu, u jagluk zavija.
Pa berbere du"zde izgonio,
Svojoj kumi tiho besjedio:
"\Sjedi dolje, moja mila kumo."
A Bugarka njemu besjedja"se:
"A moj kume, du"zde od Mletaka!
"Ako "cuje Kraljevi'cu Marko,
"Oboje 'cem' izgubiti glave."
Veli du"zde lijepoj djevojci:
"\Sjedi dolje, nemoj ludovati!
"Eno Marka na sredi svatova,
"Dje je bijel "cador razapeo,
"Na "cadoru jabuka od zlata,
"U jabuci dva kamena draga,
"Te se vidi do polu svatova;
"Ve'c ti sjedi, da se milujemo."
Re"ce njemu lijepa djevojka:
"\Stani malo, moj predragi kume!
"Dok izidjem pred "cadore b'jele,
"Da pogledam nebu pod oblake,
"Il' je vedro, ili je obla"cno."
Kad izidje mlada pred "cadore,
Vidje "cador Kraljevi'ca Marka,
Zaigra se mlada niz svatove,
Kano jelen od godine dana,
Do "cadora Kraljevi'ca Marka.
Marko leg'o sanak boraviti,
A djevojka stade vi"se njega,
Roni suze od bijela lica,
Kad se prenu Marko Kraljevi'cu,
Onda re"ce Bugarci djevojci:
"Horjatkinjo, Bugarka djevojko!
"\Zar ne mo"ze mene pri"cekati
"Dok dodjemo do bijela dvora
"I ri"s'canski zakon savr"simo?"
Privati se sablje okovane.
Pokloni se lijepa djevojka,
Pa govori Kraljevi'cu Marku:
"Gospodaru, Kraljevi'cu Marko!
"Ja nijesam roda horjatskoga,
"Ve'c jednoga roda gospodskoga,
"Ti sa sobom vodi"s horjatine:
"Horjatina kuma i djevera;
"Prodade me Zemlji'cu Stjepane
"Du"zdu kumu za tri "cizme blaga;
"Ako mi se, Marko, ne vjeruje"s,
"Evo brade du"zda od Mletaka."
Pa prosipa bradu iz jagluka.
Kada vidje Kraljevi'cu Marko,
On djevojci bje"se govorio:
"\Sjedi dolje, lijepa djevojko,
"U jutru 'ce potra"ziti Marko."
Pa on le"ze sanak boraviti.
Kada svanu i ogranu sunce,
Usta Marko na noge lagane,
I prigrnu 'curak naopako,
A u ruku topuzinu te"sku,
Ode pravo kumu i djeveru,
Te on njima dobro jutro daje:
"Dobro jutro, kume i djevere!
"Oj djevere! kamo tvoja sna"sa?
"A ti kume! kamo tvoja kuma?"
"Suti djever, ni"sta ne govori,
Progovori du"zde od Mletaka:
"O moj kume, Kraljevi'cu Marko!
"\Sad su ljudi svakojake 'cudi,
"\Sad se nije ni na"salit' s mirom."'
Veli njemu Kraljevi'cu Marko:
"\Zla ti "sala, du"zde od Mletaka!
"Nije "sala obrijana brada!
"Kamo tebe brada ju"ceranja?"
Jo"s mu 'ca"se du"zde govoriti,
Al' ne dade Kraljevi'cu Marko.
Manu sabljom, otkide mu glavu.
Pobje"ze mu Zemlji'cu Stjepane,
Sti"ze njega Kraljevi'cu Marko,
I njega je sabljom udario,
Od jednoga dvojicu ogradi.
Pa se vrati natrag do "cadora,
Te opremi sebe i "Sarina.
Podi"ze se kita i svatovi,
Zdrav' odo"se bijelu Prilipu.
|
|
|