|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c poznaje o"cinu sablju
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c poznaje o"cinu sablju
Rano rani Turkinja djevojka,
Prije zore i bijela dana,
Na Maricu bijeliti platno.
Do sunca joj bistra voda bila,
Od sunca se voda zamutila,
Udarila mutna i krvava,
Pa pronosi konje i kalpake,
Ispred podne ranjene junake;
Pa nanese jednoga junaka,
Uzela ga voda na maticu,
Okre'ce se niz vodu Maricu.
Vidje junak kod vode djevojku,
Pa je po"ce Bogom sestrimiti:
"Bogom sestro, lijepa djevojko!
"Baci mene jednu krpu platna,
"Izvadi me iz vode Marice,
""Cestitu 'cu tebe ostaviti."
Djevojka je za Boga primila.
Baci njemu jedan kraj od platna,
Izvadi ga vodi na obalu.
Na junaku rana sedamnaest;
Na junaku "cudno odijelo;
O bedri mu sablja okovana,
Na sablji su tri bal"caka zlatna,
U bal"cacim' tri kamena draga:
Valja sablja tri careva grada.
Veli junak Turkinji djevojci:
"\Sestro moja, Turkinja djevojko!
"Koga ima"s kod bijela dvora?"
Re"ce njemu Turkinja djevojka:
"Imam jednu ostarjelu majku,
"I imadem brata Mustaf-agu."
Progovara dobar ranjen junak:
"\Sestro moja, Turkinja djevojko!
"Idi ka"zi bratu Mustaf-agi,
"Da me nosi dvoru bijelome;
"Kod mene su tri 'cemera blaga,
"U svakome po trista dukata:
"Ja 'cu jedan tebe pokloniti,
"Drugi tvome bratu Mustaf-agi,
"A tre'ci 'cu sebe ostaviti,
"Da ja vidam moje grdne rane;
"Ako Bog da, te rane izvidam,
""Cestitu 'cu tebe ostaviti
"I tvojega brata Mustaf-agu."
Ode cura dvoru bijelome,
Te kazuje bratu Mustaf-agi:
"O moj brate, aga Mustaf-aga!
"Dobila sam ranjena junaka
"Na Marici na vodi studenoj;
"Kod njega su tri 'cemera blaga,
"U svakome po trista dukata:
"Jedan ho'ce mene pokloniti,
"A drugi 'ce tebe, Mustaf-aga,
"A tre'ci 'ce sebe ostaviti,
"Da on vida svoje grdne rane;
"Nemoj mi se, brate, prevariti.
"Da pogubi"s ranjena junaka,
"Donesi ga dvoru bijelome."
Ode Ture na vodu Maricu,
A kad vidje ranjena junaka,
Uze gledat' sablju okovanu:
Manu njome, ods'je"ce mu glavu,
Skide s njega divno odijelo,
Pa on ode dvoru bijelome.
Pred njega je sestra izlazila,
A kad vidje, "sta je u"cinio,
Ona re"ce bratu Mustaf-agi:
"\Za "sto, brate, da od Boga nadje"s!
"3a "sto zgubi moga pobratima?
"Na "sto si se, bolan, prevario
"A na jednu sablju okovanu!
"Eda Bog da, odsjekla ti glavu!"
To mu re"ce, uz kulu ute"ce.
Malo vreme za tim postajalo,
Dodje ferman od cara Turskog
Mustaf-agi, da ide na vojsku.
Ode mujo na carevu vojsku,
Pripasao sablju okovanu;
A kad dodje u carevu vojsku,
Gleda sablju malo i veliko;
Nikome se izvaditi ne da:
Ode sablja od ruke do ruke,
Dodj' u ruke Kraljevi'cu Marku,
Sama mu se sablja izvadila.
Kad je Marko sablju zagledao,
Al' na sablji tri slova ri"s'canska:
Jedno slovo Novaka kova"ca,
Drugo slovo Vuka"sina kralja,
Tre'ce slovo Kraljevi'ca Marka.
Pita Marko Ture Mustaf-agu:
"Oj Boga ti, Tursko mom"ce mlado!
"Otkud tebe ova britka sablja?
"Ili si je za blago kupio?
"Ili si je u boju dobio?
"Ili ti je od baba ostala?
"Ili ti je ljuba donijela,
"Donijela ljuba od miraza?"
Veli njemu Ture Mustaf-aga:
"Oj Boga mi, kaurine Marko!
"Kad me pita"s, pravo 'cu ti kazat':"
Sve mu kaza, kakono je bilo.
Veli njemu Kraljevi'cu Marko:
"\Za "sto, Ture, da od Boga nadje"s!
"Nijesi mu rane izvidao?
"Danas bih ti dao agaluke
"Kod na"sega cara "cestitoga."
Veli njemu Ture Mustaf-aga:
"Be ne luduj, kaurine Marko!
"Da ti mo"ze"s dobit' agaluke,
"Najprije bi sebe izvadio;
"Ve'c daj amo sablju okovanu."
Manu sabljom od Prilipa Marko,
Skide glavu Tur"cin-Mustaf-agi.
Otido"se caru kazivati,
Car po Marka opravio sluge;
Kako koji Marku dolaza"se,
Marka zove, Marko ne govori,
Ve'c on sjedi, pije mrko vino;
Kad se Marku ve'ce dosadilo,
On prigrnu 'curak naopako,
A uzima te"sku topuzinu,
Pa otide caru pod "cadora;
Koliko se ra"zljutio Marko,
U "cizmama sjede na serd"zadu,
Pa pogleda cara poprijeko,
Krvave mu suze iz o"ciju.
Kad je care sagledao Marka
I pred njime te"sku topuzinu,
Car s' odmi"ce, a Marko primi"ce,
Dok do'cera cara do duvara;
Car se ma"si u d"zepove rukom,
Te izvadi stotinu dukata,
Pa ih daje Kraljevi'cu Marku:
"Idi, Marko, napij mi se vina;
""Sto su mi te tako ra"zljutili?" :
"Ne pitaj me, care poo"cime!
"Poznao sam sablju baba moga;
"Da sam Bog d'o u tvojim rukama,
"I ti bi me 'vako ra"zljutio."
Pa on usta i ode "cadoru.
|
|
|