|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c i Filip Mad"zarin
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Filip Mad"zarin
Vino pije tridest kapetana
U Karlovcu[46] bijelome gradu,
Medju njima Vilip Mad"zarine,
A do njega Zmaj-Despote Vu"ce,
Dokle su se vina napojili
I od vina 'ceiv zadobili,
Pa se vali tridest kapetana,
"Sto je koji roblja narobio,
Koliko li glava osjekao;
Ali veli Vilip Mad"zarine;
"Bra'co moja, tridest kapetana!
"Vidite li bijela Karlovca
"I u njemu tridest i tri kule?
"Ja sam svaku glavom nakitio,
"Do nijesam kulu na 'cupriji,
"A i nju 'cu skoro okititi
"Rusom glavom Kraljevi'ca Marka."
To govori Vilip Mad"zarine,
A mi"slja"se, niko ga ne "cuje
Od Markovih vjernih prijatelja;
Al' ga "cuje Zmaj-Despote Vu"ce,
Pobratim je Kraljevi'cu Marku,
Pa se sko"ci od zemlje na noge,
Dovatio divit i hartiju,
Te je sitnu knjigu napisao
Ka Prilipu gradu bijelome
Pobratimu Kraljevi'cu Marku,
'Vako Vu"ce Marku govora"se:
""Cuje"s li me, Bogom pobratime!
"Evo ima"s grdna du"smanina
"U Karlovcu Vilip-Macarina,
"On se jeste, brate, zarekao,
"Da 'ce tvoju ukinuti glavu,
"Njom bijelu nakititi kulu;
"No se "cuvaj, Bogom pobratime,
"Od Vilipa kake prijevare."
Pa mu Vu"ce knjigu opravio.
A kad Marku sitna knjiga dodje,
Te vidjeo, "sto mu pobro pi"se,
On se sko"ci na noge lagane,
Opremi se na bijeloj kuli,
I pripasa sablju okovanu,
I prigrnu 'curak od kurjaka,
Pa se skide u arove donje,
Te opremi "Sarca debeloga:
Pokri njega surom medjedinom,
A zauzda djemom od "celika,
Objesi mu te"sku topuzinu,
I gadare s obadvije strane;
Pa se "sarcu na ramena baci,
A uprti koplje ubojito,
Ode pravo niz Kosovo ravno,
Od Pazara lomnim Vlahom Starim,
Pa se spusti Valjevskoj nahiji,
Ode pravo preko Ma"cve ravne
Dokle dodje "seru Dmitrovici,
Tuna Marko Savu prebrodio,
Ode pravo preko Srema ravna,
A kad dodje ka Karlovcu gradu,
Ode Marko niz novu "car"siju
Dokle dodje dvoru Vilipovu,
Ugna "Sarca u mermer-avliju,
Pa ga dogna pred bijele dvore,
Al' Vilipa doma ne bija"se,
Ve'c oti"s'o u lov u planinu,
No mu stoji ljuba Andjelija,
A oko nje "cetiri dvorkinje,
Te joj dr"ze skute i rukave.
Kada dodje Kraljevi'cu Marko,
On joj Bo"zju pomo'c nazivao:
"Bo"zja pomo'c, moja snaho mila!
"Jel' kod dvora Vilip pobratime?
A veli mu ljuba Vilipova:
"Id' otale, gola dervi"sino!
"\S takijem se Vilip ne bratimi."
Kad to "cuo Kraljevi'cu Marko,
Udari je dlanom po obrazu,
Na ruci mu burma pozla'cena,
Na"cini joj ranu na obrazu
I tri zdrava pomjeri joj zuba,
Pa joj skide tri niza dukata,
Te ih baci u svil'ne d"zepove,
Pa govori ljubi Vilipovoj:
"Pozdravi mi Vilip-Mad"zarina
"Kada dodje ozgo iz planine,
"Neka dodje u novu mehanu,
"Da se rujna nakitimo vina,
"Ni za moje ni njegovo blago,
"Ve'c za tvoga zla'cena djerdana,"
Pa okrenu pomamna "Sarina,
Ode pravo u novu mehanu;
Od\ja "Sarca, sveza pred mehanu,
A on sjede pita rujno vino
Malo bilo, za dugo ne bilo,
Dodje Vilip dvoru bijelome,
A srete ga ljuba Andjelija,
Roni suze niz bijelo lice,
Dr"zi krvav jagluk u rukama,
A pita je Vilip Mad"zarine:
""Sto je tebe, moja vjerna ljubo?
"Te proljeva"s suze od o"ciju,
"Dr"zi"s krvav jagluk u rukama?"
Ode njemu ljuba govoriti:
"Gospodaru, Vilip-Mad"zarine!
"Ti kad ode u lov u planinu,
"A ja stajah pred bijelom kulom,
"Vrag donese jednu dervi"sinu,
"Na njemu je 'curak od kurjaka,
"Pa po 'curku sablju pripasao,
"Uprtio koplje na ramena,
"Pa on ja"se konja "sarenoga,
"Pa ga dogna pred bijelu kulu,
"Mene bo"zju pomo'c nazivao:
""Bo"zja pomo'c, moja snaho mila!
""Jeli doma Vilip pobratime?""
"A ja njemu Boga ne privatih,
"No ovako njemu progovorih:
""Id' otale, gola dervi"sino!
""\S takijem se Vilip ne bratimi."
"A on dogna konja "sarenoga,
"Udari me dlanom po obrazu,
"Na ruci mu burma pozla'cena,
"Nagrdi mi prebijelo lice
"A pomjeri do tri zdrava zuba;
"\Skide s mene tri niza dukata,
"Pa otide u novu mehanu,
"A tebe je 'vako pozdravio:
"Da otide"s u novu mehanu,
"Da se rujna napojite vina,
"Ni za tvoje, ni njegovo blago,
"Ve'c za moga zla'cena djerdana."
Kad to za"cu Vilip Mad"zarine,
A on re"ce ljubi Andjeliji:
"Mu"c', ne pla"ci, moja vjerna ljubo!
"\Sad 'ce njega Vilip uvatiti,
"Dove"s'cu ga dvoru bijelome,
"Nek ti nija u be"sici sina."
Pa okrenu suru bedeviju,
Ode pravo niz novu "car"siju
Doke dodje pred novu mehanu,
Ali "Sarac vezan pred vratima,
Vilip nagna suru bedeviju,
Da uidje u novu mehanu,
Ali ne da "Sarac od mejdana,
Ve'c kobilu bije po rebrima;
Naljuti se Vilip Mad"zarine,
Pa potr"ze perna buzdovana,
Ode biti pred mehanom "Sarca;
Al' propi"sta "Sarac pred mehanom:
"Avaj mene do Boga miloga!
"Dje pogiboh jutros pred mehanom
"Od silnoga Vilip:Mad"zarina
"A kod moga slavna gospodara!"
No mu re"ce iz mehane Marko:
"Propu"sti ga u mehanu, "Sar"ce!"
Kad je "Sarac saslu"sao Marka,
Propusti ga u novu mehanu.
A kad Vilip udje u mehanu,
A on Marku Boga ne naziva,
Ve'ce tr"ze te"sku topuzinu,
Pa udari Kraljevi'ca Marka,
Udari ga u ple'ci juna"cke,
Ali Marko ni habera nema,
Ve'ce veli Vilip:Mad"zarinu:
"\Sjedi s mirom, Mad"zarsko kopile!
"Ne budi mi po ko"zuhu buha,
"Ve'c od\ja"si, da pijemo vino,
"Pa jo"s ima dana za mejdana."
Al' to Vilip ne slu"sa"se Marka,
Ve'c ga ud'ri u desnicu ruku,
Te mu razbi "ca"su pozla'cenu
A prosu mu crveniku vino.
Kad go vidje Kraljevi'cu Marko,
A on sko"ci od zemlje na noge,
Na Mad"zara juri"s u"cinio,
Njegovu mu sablju ugrabio,
Te ga njome Marko udario,
Udari ga po desnu ramenu,
Razdvoji ga na sedlu bojnome,
Pa kroz njega Marko dovatio
Na vratima mermera kamena,
I njega je pola presjekao,
Pa je o"stru sablju zagledao,
Pa govori Kraljevi'cu Marko:
"Mili Bo"ze, "cuda velikoga!
"Dobra gvo"zdja u lo"sa junaka!"
Njome manu, ods'je"ce mu glavu,
Pa je "Sarcu baci u zobnicu,
Ode pravo dvoru Vilipovu,
Te mu obi bijelu riznicu,
Iz nje Marko povadio blago,
Pa otide drumom pjevaju'ci,
Osta Vilip nogom kopaju'ci,
A ljuba mu mlada kukaju'ci.
46) Jedni pjevaju u /Budimu/ mjesto u /Karlovcu,/ i onda Marko ide
preko Bijograda. Marko Kraljevi'c i k'ci kralja Arapskoga.
|
|
|