|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c i Alil-aga
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Alil-aga
Pojezdi"se do dva pobratima
Preko krasna mesta Carigrada:
Jedno jeste Kraljevi'cu Marko,
A drugo je be"ze Kostadine!
Ta i po"ce besediti Marko:
"Pobratime, be"ze Kostadine!
"\Sad ja idem preko Carigrada,
"Teva m' koja sukobiti beda,
"Te me teva na mejdan zazvati;
"Ja 'cu s' te"sko bolan u"ciniti
"Od zla bola te"ske srdobolje."
Pak se Marko bolan u"cinio
Bez bolesti, od mudrosti te"ske,
Po dobru se "Sarcu polo"zio,
Na sedlo se srcem naslonio,
Tako ide preko Carigrada.
Dobra kopca sukobila Marka,
Sukobi ga carev Alil-aga,
I za agom tridest janji"cara;
Alil-aga besedio Marku:
"O juna"ce, Kraljevi'cu Marko!
"Ajd' na mejdan, da s' nadstreljujemo,
"Pa ako ti Bog i sre'ca dade,
"Te ti mene danaske nadstreli"s,
"Na "cast tebe moji beli dvori
"I u dvori moje dostojanje
"I kaduna moja verna ljuba;
"Ako li te danaske nadstrelim,
"Ne tra"zim ti ni dvora ni ljube,
"Teke "sto 'cu tebe obesiti,
"Viteza ti osvojiti "Sarca."
A besedi Kraljevi'cu Marko:
"Ostan' me se, Tur"cine prokleti!
"Mene nije do streljanja tvoga,
"Ve'c evo me te"ska bolest na"sla,
"Te"ska bolest, srdobolja ljuta,
"Ni konja se dr"zati ne mogu,
"A kamo li da se nadstreljujem!"
Al' se Tur"cin ostanuti ne 'ce,
Vati Marku desni skut dolame,
Tr"ze Marko no"za od pojasa,
Te odse"ce desni skut dolame:
"Idi bedo, aratos te bilo!"
Al' se Tur"cin ostanuti ne 'ce,
Ve'c uvati levi skut dolame,
Marko tr"ze no"za od pojasa,
Te i leva odsije"ce skuta:
"Idi bedo, da te Bog ubije!"
Al' se Tur"cin ostanuti ne 'ce,
Ve'c uvati "Sarca za vodjice,
Desnom rukom za vodjice "Sarca,
Levom rukom Marka za nedarca.
Planu Marko, kako vatra "ziva,
Ispravi se na "Sarcu vitezu,
Dobro "Sarcu dizgen potegao,
Igra "Sarac, kako i pomaman,
I preska"ce konje i junake;
Pak doziva bega Kostadina:
"Pobratime, be"ze Kostadine!
"Idi, brate, bezistenu mome,
"Donesi mi strelu Tataranku,
"U kojoj je streli Tataranki
"Devet beli sokolovi pera;
"A ja idem s agom na kadiju,
"Na me"s'cemi da nam sinpilati;
"Da medj' nama posle nije kavge."
Tad' se be"ze bezistenu vrati,
Ode Marko s agom na kadiju.
Kako ide carev Alil-aga,
Papu"c' skide, sede kod kadije,
Pa izvadi dvanaest dukata,
Te kadiji me'ce pod koleno:
"Efendija, eto ti dukata,
"Ne daj Marku pravog sind"zilata."
Ali Marko Turski razabrao,
A u Marka ne ima dukata,
Ve'c buzdovan me'ce preko krila:
""Cuje"s li me, efendi:kadija!
"Daj ti mene pravog sind"zilata,
"Jer vidi"s li "sestoper pozla'cen,
"Ako t' odem udarati njime,
"Ne 'ce tebe melem trebovati,
"Me"s'cemu 'ce"s i zaboraviti
"A dukate ni videti ne 'ce"s."
Efendiju popade groznica
Gledaju'ci "sestoper pozla'cen,
Sind"zilati, a drk'cu mu ruke.
Kad podjo"se na mejdan juna"cki,
Za agom je tridest janji"cara,
A za Markom ne ima nikoga,
Do nekol'ko Grka i Bugara.
Kad dodjo"se na mejdan juna"cki,
A besedi carev Alil-aga:
"Deliba"sa, ajde me'ci strele;
"Ti se vali"s, da si dobar junak,
"I vali"s se caru na divanu,
"Da zastreli"s orla krstatoga,
"Krsta"s' orla, "sto vodi oblake."
Besedi mu Kraljevi'cu Marko:
"Ja, Tur"cine, ja sam dobar junak,
"Ali ti si od mene stariji,
"Jer je va"se gospodstvo i carstvo
"Tvoj je mejdan stariji od moga,
"Jer si mene na mejdan zazvao;
"Ve'c, Tur"cine, ajde me'ci strele."
Metnu Tur"cin prvu belu strelu,
Strelu metnu, pak meri ar"sinom,
Prestrijeli sto dvadest ar"sina;
Metnu Marko prvu belu strelu,
Prestrijeli dve stotan' ar"sina.
Metnu Tur"cin drugu belu strelu;
Prestrijeli tri stotin' ar"sina;
Metnu Marko drugu belu strelu,
Prestrijeli pet stotin' ar"sina;
Metnu Tur"cin tre'cu belu strelu,
Prestrijeli "sest stotin' ar"sina;
U tom Marku i Kostadin dodje
I donese strelu Tataranku,
U kojoj je streli Tataranki
Devet beli sokolovi pera;
Metnu Marko strelu Tataranku,
Ode strela u pra i u maglu,
O"cima se ne da pregledati,
A kamo li premerit' ar"sinom!
Stade Tur"cin suze prosipati,
Stade Marka Bogom bratimiga:
"Bogom brate, Kraljevi'cu Marko!
"Vi"snjim Bogom i svetim Jovanom
"Po ubavu zakonu va"semu!
"Na "cast tebe moji beli dvori,
"I kaduna moja verna ljuba,
"Tek me nemoj, brate. obesiti!"
A besedi Kraljevi'cu Marko:
"O Tur"cine, "ziv' te Bog ubio!
"Bud me brati"s, "sto mi "zenu daje"s?
"Mene tvoja "zena ne trebuje,
"U nas nije, kano u Turaka,
"\Sna"sica je, kano i sestrica;
"Ja na domu imam ljubu vernu,
"Plemenitu Jelicu gospodju;
"A sve bi ti, brate, oprostio,
"Ali si mi izdrgo dolamu,
"Ve'c daj mene tri tovara blaga,
"Da iskrpim na dolami skute."
Sko"ci Tur"cin rado i veselo,
Grli, ljubi Kraljevi'ca Marka,
Odvede ga dvoru gospodskome,
Te ga "casti za tri bela dana,
Dade njemu tri tovara blaga,
Snaa kada ko"sulju sa zlatom,
Uz ko"sulju srmajli maramu;
Jo"s mu dade trista pratilaca,
Otprati ga dvoru gospodskome.
I posle su vreme "zivovali,
Svetlu caru "cuvali krajinu:
Gdi se gode krajina uzbija,
Uzbija je Alil-aga s Markom;
Gdi se gode gradovi uzimlju,
Uzimlje i Alil-aga s Markom.
|
|
|