|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c i Mina od Kostura
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Mina od Kostura (I)
Sjede Marko s majkom ve"cerati
Suva ljeba i crvena vina;
Ali Marku tri knjige dodjo"se:
Jedna knjiga od Stambola grada,
Od onoga cara Pojazeta;
Druga knjiga od Budima grada,
Od onoga kralja Budimskoga:
Tre'ca knjiga od Sibinja grada,
Od vojvode Sibinjanin-Janka.
Koja knjiga od Stambola grada,
Car ga u njoj na vojsku poziva,
Na Arapsku ljutu pokrajinu;
Koja knjiga od Budima grada,
Kralj ga u njoj u svatove zove,
U svatove na kumstvo vjen"cano,
Da ga vjen"ca s gospodjom kraljicom;
Koja knjiga od Sibinja grada,
Janko u njoj na kumstvo naziva,
Da mu krsti dva nejaka sina.
Mar:ko nita svoju staru majku:
"\Sjetuj mene, moja stara majko,
"Kuda mi je sad i'ci najpre"ce:
"Il' 'cu i'ci na carevu vojsku,
"Il' 'cu i'ci kralju u svatove,
"Da ga vjen"cam s gospodjom kraljicom;
"Il' 'cu i'ci Sibinjanin-Janku,
"Da mu krstim dva nejaka sina?"
Veli majka Kraljevi'cu Marku:
"O moj sinko, Kraljevi'cu Marko!
"U svate se ide na veselje,
"Na kumstvo se ide po zakonu,
"Na vojsku se ide od nevolje:
"Idi, sinko, na carevu vojsku;
"I Bog 'ce nam, sinko, oprostiti,
"A Turci nam ne 'ce razumjeti."
To je Marko poslu"sao majku,
Pa se spremi na carevu vojsku,
S' sobom vodi slugu Golubana;
Na pohodu majci naru"cuje:
""Cu li mene, moja staro majko!
"Gradu vrata rano zatvorajte,
"A u jutru dockan otvorajte;
"Jera sam ti, majko, u zavadi
"\S prokletijem Minom od Kostura,
"Pa se bojim, moja stara majko,
"Da mi b'jele ne pohara dvore."
Ode Marko na carevu vojsku
Sa svojijem slugom Golubanom.
Kad su bili na tre'cem konaku,
Sjede Marko ve"cer' ve"cerati,
Goluban mu rujno vino slu"zi:
Uze "ca"su Kraljevi'cu Marko,
"Ca"su uze, u san se zanese,
I ispusti "ca"su na trpezu,
"Ca"sa pade, vino se ne prosu;
Budi njega sluga Golubane:
"Gospodaru, Kraljevi'cu Marko!
"I dosad si na vojsku i"sao,
"Al' nijesi tako drijemao,
"Ni iz ruke "ca"su izpu"stao!"
A Marko se tr"ze iza sanka,
Pa govori slugi Golubanu:
"Golubane, moja vjerna slugo!
"Malo trenuh, "cudan sanak usnih,
""Cudan sanak a u "cudan "casak,
"Dje se pramen magle zapodjede
"Od Kostura grada bijeloga,
"Pak se savi okolo Prilipa,
"U toj magli Mina od Kostura,
"On pohara moje b'jele dvore,
"\Sve pohara i ognjem popali,
"\Staru majku s konjma pregazio,
"\Zarobi mi moju vjernu ljubu,
"Odvede mi konje iz arova,
"I odnese iz riznice blago."
Veli njemu sluga Golubane:
"A ne boj se, Kraljevi'cu Marko!
"Dobar junak dobar san usnio:
"\San je la"za, a Bog je istina."
Kad dodjo"se gradu Carigradu,
Di"ze care silovitu vojsku,
Otido"se preko mora sinjeg
Na Arapsku ljutu pokrajinu,
Te uzimlju po moru gradove,
"Cetrdeset i "cetiri grada;
Kad dodjo"se pod Kara-Okana,
Okan bi"se tri godine dana,
Okan bi"se, uzet' ne mogo"se;
Marko s'je"ce Arapske junake,
Pa sve glave pred cara iznosi,
A car Marku bak"si"se poklanja.
To Turcima vrlo mu"cno bilo,
Pa govore caru "cestitome:
"Gospodine, care Pojazete!
"Marko nije junak nikoliko,
"Ve'ce mrtve odsijeca glave
"I pred tebe na bak"si"s donosi "
To za"cuo Kraljevi'cu Marko,
Pa se moli caru "cestitome:
"Gospodine, care poo"cime!
"Mene jeste sutra krsno ime,
"Krsno ime lijep danak Djurdjev;
"Ve'c me pusti, care poo"cime,
"Da proslavim moje krsno ime
"Po zakonu i po obi"caju;
"I daj mene pobra Alil-agu,
"Da se s mirom ponapijem vina."
Od ina se caru ne moga"se,
Ve'ce posla Kraljevi'ca Marka,
Da on slavi svoje krsno ime,
I dade mu pobra Alil-agu.
Ode Marko u goru zelenu
Po daleko od vojske careve.
Pa razape bijela "satora,
Pod njim sjede piti mrko vino
Sa svojijem pobrom Alil-agom.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Odmah pozna stra"za od Arapa,
Da u vojsci ne imade Marka,
Pa povika stra"za od Arapa:
"\Sad navali, ljuta Arapijo!
"Nema onog stra"snoga junaka
"Na "sarenu konju velikome."
Tad' navali ljuta Arapija,
Ode caru triest hiljad' vojske.
Onda care Marku knjigu pi"se:
"Br"ze hodi, moj posinko Marko!
"Propade mi triest hiljad' vojske."
Ali Marko caru odgovara:
"Kada br"ze, care poo"cime!
"Jo"s se nisam vina napojio,
"A kamo li u slavu ustao!"
Kad je drugo jutro osvanulo
Opet vi"ce stra"za od Arapa:
"Navalite, ljuta Arapijo!
"Nema onog stra"snoga junaka
"Na "sarenu konju velikome."
|
|
|