|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c i Mina od Kostura
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Mina od Kostura (II)
Tad' navali ljuta Arapija,
Ode caru triest hiljad' vojske.
Onda care Marku knjigu pi"se:
"Br"ze hodi, moj posinko Marko!
"Propade mi triest hiljad' vojske."
Ali Marko caru odgovara:
"Kada br"ze, care poo"cime!
"Jo"s se nisam vina napojio,
"A kamo li u slavu ustao!"
Kad je drugo jutro osvanulo
Opet vi"ce stra"za od Arapa:
"Navalite, ljuta Arapijo!
"Nema onog stra"snoga junaka
"Na "sarenu konju velikome."
A Arapi juri"s u"cini"se,
Ode caru "seset hiljad' vojske.
Opet care Marku knjigu pi"se:
"Hodi br"ze, moj posinko Marko!
"Propade mi "seset hiljad' vojske."
Ili Marko caru odgovara:
""Cekaj malo, care poo"cime,
"Jo"s se nisam dobro po"castio
"\S kumovima i s prijateljima."
Kad je tre'ce jutro osvanulo,
Opet vi"ce stra"za od Arapa:
"Navalite, ljuta Arapijo!
"Nema onog dobroga junaka
"Na "sarenu konju velikome."
A Arapi juri"s u"cini"se,
Ode caru sto hiljada vojske.
Onda care Marku knjigu pi"se:
"Br"ze da si, moj posinko Marko!
"Br"ze da si, moj po Bogu sinko!
"Arapi mi "sator obori"se."
Onda Marko usjede na "Sarca,
Pak on ode u carevu vojsku;
Kad u jutru bijel dan osvanu
I dvije se udari"se vojske,
Opazi ta stra"za od Arapa,
Pak povika iz grla bijela:
"\Sad ustupi, ljuta Arapijo!
"Eno onog stra"snoga junaka
"Na "sarenu konju velikome."
Onda Marko ud'ri medj' Arape,
Na tri strane vojsku ra"s'cerao:
Jednu vojsku sabljom isjekao,
Drugu vojsku "Sarcem pogazio,
Tre'cu vojsku pred cara dognao;
Al' se Marko ljuto izranio:
Sedamdeset rana dopanuo,
Sedamdeset rana od Arapa;
Pak on caru pade preko krila,
Pita njega care gospodine:
"Moj posinko, Kraljevi'cu Marko!
"Jesu li ti rane od samrti?
"Mo"ze"s li mi, sinko, preboljeti,
"Da ti tra"zim melem i e'cime?"
Veli njemu Kraljevi'cu Marko:
"Gospodine, care poo"cime!
"Nijesu mi rane od samrti,
""Cini mi se, mogu preboljeti."
Car se ma"si rukom u d"zepove,
Te mu daje hiljadu dukata,
Da on ide grdne rane vidat',
Za njim posla dvije vjerne sluge,
Da gledaju, da ne umre Marko;
Ali Marko ne tra"zi e'cima,
Ve'c on ide iz kr"cme u kr"cmu,
Te on tra"zi, dje je bolje vino.
Tek se Marko vina ponapio,
I grdne mu rane zarasto"se;
Ali njemu sitna knjiga dodje,
Da su njemu dvori poharani:
Poharani, ognjem popaljeni,
Stara majka s konjma prega"zena
I vjerna mu ljuba zarobljena;
Tad' protu"zi Kraljevi'cu Marko
Uz koljeno caru poo"cimu:
"Gospodine, care poo"cime!
"B'jeli su mi dvori poharani,
"V'jerna mi je ljuba zarobljena,
"\Stara majka s konjma prega"zena,
"Iz riznice odne"seno blago,
"Odnijo ga Mina od Kostura."
Njega tje"si care gospodine:
"Ne boj mi se, moj posinko Marko!
"Ako su ti dvori izgoreli,
"Ljep"se 'cu ti dvore na"ciniti
"Pored mojih, ko i moji "sto su;
"Ako ti je blago odne"seno,
"Da t' u"cinim agom hara"clijnskim,
"Pak 'ce"s vi"se blaga sakupiti;
"Ako ti je ljuba odvedena,
"Boljom 'cu te ljubom o"zeniti."
Al' govori Kraljevi'cu Marko:
"Fala tebe, care poo"cime!
"Kad ti stane"s mene dvore gradit',
"Mene ho'ce sirotinja kleti:
""Gle kurvi'ca Kraljevi'ca Marka!
""Oni su mu dvori izgoreli,
""A ovi mu pusti ostanuli!""
"Da m' u"cini"s agom hara"clijnskim,
"Ja hara"ca pokupit' ne mogu
"Dok ne sve"zem ni"sta i uboga,
"Pa 'ce mene sirotinja kleti:
""Gle kurvi'ca Kraljevi'ca Marka!
""Ono mu je blago odne"seno,
""A ovo mu ostanulo pusto!""
"A "sto 'ce"s me "zenit' drugom ljubom,
"Kad je moja ljuba u "zivotu?
"Ve'c daj meni trista jani"cara,
"Pokuj njima krive kosijere,
"I daj njima lagane motike,
"Ja 'cu i'ci bijelu Kosturu
"Ne bi l' svoju povratio ljubu."
Car mu dade trista jani"cara,
Pokova im krive kosijere,
I dade im lagane motike.
Jani"care sjetovao Marko:
"Bra'co moja, trista jani"cara!
"Vi idite bijelu Kosturu,
"Kad dodjete ka Kosturu gradu,
"Vama 'ce se Grci radovati:
""Blago nama, evo nam argata!
""Jeftino 'ce radit' vinograde.""
"Vi nemojte, bra'co moja draga,
"Ve'c padnite pod Kosturom gradom,
"Pijte vino i bistru rakiju,
"Dokle i ja u Kostur ne dodjem."
Otido"se trista jani"cara,
Otido"se bijelu Kosturu,
Marko ode Svetoj gori slavnoj,
Pri"cesti se i ispovjedi se,
Jer je mnogu krvcu u"cinio;
Pa obu"ce ruho kaludjersko,
Pusti crnu bradu do pojasa,
A na glavu kapu kamilavku;
Pa se baci "Sarcu na ramena,
Ode pravo bijelu Kosturu.
Kada dodje Mini od Kostura,
Al' on sjedi, rujno pije vino,
A Markova slu"zi mu ga ljuba;
Pita njega Mina od Kostura:
"Oj Boga ti, crni kaludjere!
"Otkud tebe taj "sareni konjic?"
Veli njemu Kraljevi'cu Marko:
"Oj Boga mi, Mina gospodaru!
"Ja sam bio u carevoj vojsci
"Na Arapskoj ljutoj pokrajini,
"Tamo bje"se jedna budalina
"Po imenu Kraljevi'cu Marko,
"I on tamo jeste poginuo:
"I ja njega jesam saranio
"Po zakonu i po obi"caju,
"Dado"se mi konja od podu"sja."
Kad to za"cu Mina od Kostura,
Od radosti na noge sko"cio,
Pa govori Kraljevi'cu Marku:
"Be aferim, crni kaludjere!
"Evo ima devet godin' dana
"Kako "cekam ja takove glase:
"Markove sam poharao dvore,
"Poharao, ognjem popalio,
"Vjernu sam mu ljubu zarobio,
"Jo"s je za se nijesam vjen"cao;
"\Sve sam "cek'o, dok pogine Marko,
"A sad 'ce"s me ti vjen"cati s njome."
Uze knjigu Kraljevi'cu Marko,
Knjigu uze, te Minu vjen"cava,
Da sa kime, ve'c sa svojom ljubom!
Pa sjedo"se rujno piti vino,
Vino piti i veseliti se,
Al' govori Mina od Kostura:
""Cuje"s Jelo, i srce i du"so!
"Do sad si se Markovica zvala,
"A od sad si Minina gospodja;
"Idi, du"so, u riznice donje,
"Te donesi tri kupe dukata,
"Da darujem crna kaludjera."
Ode Jela u riznice donje,
Te donese tri kupe dukata,
Ne nosi ih od Minina blaga,
Ve'c ih nosi od Markova blaga;
I donese sablju zardjalu,
Pa je daje crnom kaludjeru:
"Na ti i to, crni kaludjere,
"Od podu"sja Kraljevi'cu Marku."
Uze sablju Kraljevi'cu Marko,
Sablju uze, pa je zagleduje,
Pa govori Mini od Kostura:
"Gospodaru, Mina od Kostura!
"Jel' slobodno na veselju tvome
"Poigrati sitno kaludjerski?"
Veli njemu Mina od Kostura:
"Jest slobodno, crni kaludjere,
"Jest slobodno, za "sto ne bi bilo
Sko"ci Marko na noge lagane
Obrnu se i dva i tri pu"ca,
Sav se "cardak iz temelja trese;
Pa potr"ze sablju zardjalu,
Manu sabljom s desna na lijevo,
Te on Mini odsije"ce glavu,
Pa povika iz grla bijela:
"\Sad naval'te, moja argatijo!
"Nema vama Mine od Kostura."
Navali"se trista jani"cara
U dvorove Mine od Kostura,
Bijele mu dvore pohara"se,
Pohara"se, ognjem popali"se;
Marko uze svoju vjernu ljubu
I Minino on pokupi blago,
Pa otide bijelu Prilipu
Pjevaju'ci i pop'jevaju'ci.
|
|
|