|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c i 12 Arapa
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i 12 Arapa
"Sator penje Kraljevi'cu Marko
Na Arapskoj pokrajini ljutoj,
Pod "satorom sede popi vino.
Jo"ste Marko "ca"se ne popio,
Al' dopade robinja devojka
Pod "satora Kraljevi'ca Marka,
Stade Marka Bogom bratimiti:
"Bogom brate Kraljevi'cu Marko!
"Vi"snjim Bogom i svetim Jovanom!
"Oprosti me danas od Arapa,
"U troje sam dopadala ruke,
"Evo danas, brate, u "cetvrte,
"Medj' dvanaest bra'ce Arap"cadi;
"Ne dr"ze me, k'o se dr"zi roblje,
"Ve'c me biju trostrukom kand"zijom,
"Nagone me, da im lice ljubim;
"Ne mogu i jadna ni gledati,
"A kamo li, da im lice ljubim."
A Marko je privati za ruku,
Posadi je do desna kolena,
Ogrte je kolastom azdijom,
A u ruke dade "ca"su vina:
"Na, devojko, te se napij vina,
"Danas te je ogrejalo sunce,
"Kad si do"sla k mene pod "satora."
Tek devojka "ca"su privatila,
I prini"ce, da s' napije vina,
Al' dopade dvanaest Arapa
Na dvanaest ata Arapskije,
Sta"se Marka nazivati kurvom:
"Kurvo jedna, Kraljevi'cu Marko!
"Ti li posta drugi car na zemlji,
"Da otimlje"s roblje od Arapa?"
A smeje se Kraljevi'cu Marko:
"Id't' odatle, deco Arap"cadi!
"Da ja o vas ne ogre"sim du"se."
Al' srditi dvanaest Arapa,
Svi dvanaest sablje potrgo"se,
Te nad Markom "sator obori"se,
Na "satoru isekli konopce,
Pade "sator na sokola Marka
I na njegov krsta"s alaj-barjak
I na "Sarca konja velikoga.
Kade vide Kraljevi'cu Marko
Oborena svilena "satora,
Planu Marko kao vatra "ziva,
Pak on sko"ci na noge lagane,
Dovati se "Sarca velikoga,
Za se baci Bogom posestrimu,
Tri puta je opasa pojasom,
A "cetvrtom od sablje kajasom,
Pak potr"ze sablju okovanu,
Te potera dvanaest Arapa;
Ne se"ce i po grlu bijelu,
Ve'c i se"ce po svilenu pasu;
Od jednoga dvojica padaju,
Od dvanaest Marko na"cinio,
Od dvanaest dvadest i "cetiri.
Pak se manu preko polja ravna,
Kano zvezda preko vedra neba.
Ode pravo ka Prilipu gradu,
Ka svojemu dvoru bijelome.
Pak dozivlje Jevrosimu majku:
"Jevrosima, moja stara majko!
"Moja majko, moja slatka rano!
"Evo, mati, Bogom posestrime,
"Ran' je, majko, mene kakono si,
"Udomi je, kano "celo svoje,
"Da bi, majko, stekli prijatelje."
Ranila je Jevrosima stara,
Ranila je, i udomila je
U Rudnika grada bijeloga
U veliku ku'cu Dizdari'ca
Medju njima devet bratenaca.
Otud Marko ste"ce prijatelje;
Odlazio "cesto posestrimi;
Kao svojoj sestrici rodjenoj,
I "cesto se vina napijao.
|
|
|