|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevi'c u Aza"ckoj tamnici
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c u Aza"ckoj tamnici
(komad od pjesme)
Bo"ze mili! na svem' tebe vala!
Kakav bje"se deliba"sa Marko!
Kakav li je danas u tamnici,
U tamnici Aza"ckoj prokletoj!
Tamnica je ku'ca neobi"cna:
U tamnici voda do koljena,
Od junaka kosti do pojasa;
Tude idu zmije i jakrepi,
Ho'ce zmije o"ci da popiju,
A jakrepi lice da nagrde,
Da otpadnu noge do koljena
I junaku ruke do ramena.
Pi"sti jadan po tamnici Marko,
Pi"sti Marko, do Boga se "cuje,
Gleda Marko Aza"ckoj "car"siji,
Ne 'ce l' koga ugledati svoga;
Ni kog svoga, do Boga jednoga,
No ugleda lijepu djevojku,
Milu "s'cercu kralja od Azaka,
Djevojku je Bogom sestrimio:
"Bogom sestro, kraljeva djevojko!
"Dodji mene tamnici na pend"zer."
Djevojka je za Boga primila,
I za Boga i za brata svoga,
Ona dodje tamnici na pend"zer,
Marko njojzi tiho progovara:
"Bogom sestro, kraljeva djevojko!
"Idi babu od Azaka kralju,
"Od mene mu poklon i pozdravlje:
"Kumim njega Bogom istinijem,
"Nek me pusti iz tamnice klete
"A na vjeru i na veresiju
"I na jemca Boga istinoga,
"Da ja idem do Prilipa grada,
"Da donesem za otkupa blago,
"Vjera moja, dvadeset tovara;
"Ako li mi vjerovati ne 'ce,
"Nek me pusti iz tamnice klete,
"Pa neka me u gvo"zdje okuje,
"Ja 'cu sitnu knjigu opraviti
"Majci mojoj u Prilipa grada,
"\Za otkup 'ce donijeti blago:
"U tamnici "ziviti ne mogu."
Kad djevojka r'je"ci razumjela,
Ona ode kralju na divana,
Kada babu na divan izidje,
Pitao je od Azaka kralju:
"Oj boga ti, mila 'ceri moja!
""Sta je tebe tamo nestanulo?
"Il' ti malo svile i kadive,
"Ili zlata, il' bijela platna?
"Al' lijepe "cohe Paraguna
"I rezane, pa i nerezane?"
Besjedi mu lijepa djevojka:
"O moj babo, od Azaka kralju!
"\Sva"sta dosta u dvoru tvojemu,
"Ni"sta mene nije nestanulo;
"No evo ti poklon i pozdravlje
"A od su"znja Kraljevi'ca Marka,
"Da ga pusti"s iz tamnice, babo,
"A na vjeru i na veresiju
"I na jemca Boga istinoga,
"Dok otide do Prilipa grada,
"\Za otkup 'ce donijeti blago,
"Don\jeti dvadeset tovara,
"Ako li mu vjerovati ne 'ce"s,
"Pusti njega t tamnice, babo,
"U "zeljez ga gvo"zdje okuj te"sko,
"On 'ce sitnu knjigu opraviti
"Majci svojoj u Prilipa grada,
"\Za otkup 'ce donijeti blago."
Kad to za"cu od Azaka kralju,
on djevojci pr'jeke r'je"ci ka"ze:
"Ku"cko jedna, a ne 'ceri moja!
""Snjime si se, ku"cko, sjaranila!
"A tako mi Boga velikoga!
"Ne 'cu pustit' iz tamnice Marka,
"Dr"za'cu ga za devet godina,
"Dok mu zmije o"ci ne popiju,
"A jakrepi ne nagrde lice;
"Dok m' otpadnu noge do koljena
"I junaku ruke do ramena;
"Kad dopadne take muke Marko,
"Ja 'cu pustit' su"znja bez dinara,
"Izaije'cu tuc'ka na sokake,
"Neka prosi, nek se ljebom rani."
Kad djevojka r'je"ci razumjela,
Ona ode na tamnicu Marku,
Sve mu kaza, kako kralju ka"ze.
Kada za"cu Kraljevi'cu Marko,
Pi"sti Marko, do Boga se "cuje,
Pa djevojci bio govorio:
"Bogom sestro, kraljeva djevojko!
"Donesi mi divit i hartije,
"Da ja kitim jednu sitnu knjigu,
"Da je pratim u Prilipa k majci,
"Nek prodaje zemlje i gradove,
"Nek prodaje, nek za du"su daje,
"Nek se rani i oda zla brani;
"Vjernoj ljubi, nek se preudaje;
"Miloj seji, da s' ne kune mnome;
"Mane vodje kosti istrunu"se
"U tamnici Aza"ckoj prokletoj."
Donese mu divit i hartiju,
Te je sitnu knjigu nakitio,
Ne kiti je, kud je njojzi ka"ze,
No je kiti preko mora sinjeg,
Preko mora do grada Soluna,
Do Doj"cila Bogom pobratima:
"O Doj"cilo, Bogom pobratime!
"Te"ske sam ti muke dopadnuo,
"Te"ske muke, u Arapske ruke,
"Dopadnuo rogolva i tamnice,
"A proklete Aza"cke tamnice;
"U tamnici "ziviti ne mogu,
"Tamnica je ku'ca neobi"cna;
"Izbavi me, ako Boga znade"s!"
Pa dozivlje sivoga sokola:
"O sokole, pust mi ne ostao!
"Nosi knjigu ka gradu Solunu,
"Ka Doj"cilu Bogom pobratimu,
"Nek izbavi mene iz tamnice."
Uze soko onu sitnu knjigu.
Pa se izvi nebu pod oblake,
Pravo ode ka Solunu gradu
Ba"s u jutru u svetu nedjelju,
Al' bija"se gospoda Solunska,
Al' bija"se u bijeloj crkvi
Na jutarnji i na leturdjiji,
Pade soko na bijelu crkvu,
Pi"sti soko, do Boga se "cuje,
Poznade ga Doj"cilo vojvoda,
Pa i"seta iz bijele crkve,
Te on sjede u srebrna stola,
K njemu dodje siv-zelen sokole,
Ispod krila sitnu knjigu pu"sti.
Uze Doj"cil onu sitnu knjigu,
Kad on vidje, "sto mu knjiga ka"ze,
Udari se po koljenu rukom,
Nova "coha pr"ste na koljenu
I od zlata burma na rukama,
Suze roni niz bijelo lice:
"Ala! brate, Kraljevi'cu Marko!
"Te"ske ti si muke dopanuo!
"Bez jada se izbaviti ne 'ce"s."
Pa on misli, "sto 'ce i kako 'ce,
O'ce mislio, na jedno smislio,
Pa uzimlje boju karaboju,
Bijelo je obojio lice,
Na"cini se crni Arapine,
Pa izvede dobra konja dora,
Na dobra se dora dohitio,
Pravo ode ka Azaku gradu.
Kad je bio niz polje Aza"cko,
Te"sko bio naljutio dora,
Dobar doro na kola"ce ska"ce,
U prijeko dvanaest ar"sina,
U du"zinu dvadest i "cetiri,
U visinu tri koplja juna"cka,
|
|
|