Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Krene jedno jutro carev sin u lov. Gacaju'ci preko snijega po"cne mu to"citi krv iz nosa, pa gledaju'ci kako je krv crljenu po bijelu snijegu lijepo vidjeti pomisli u sebi: "Oh da mi je vjen"cati djevojku da je bijela kao snijeg, a rumena kao krv!" U toj misli idu'ci srete jednu babu i upita je ima li dje takijeh djevojaka, a ona mu odgovori da ima naprijed u onoj gori jedna ku'ca bez vrata a samo jedan prozor na ku'ci kroz koji se ulazi i izlazi, i u toj ku'ci da ima taka djevojka, "ma" re"ce mu "\sinko moj! kogod je tamo hodio da je prosi, nijedan se nije vi"se vratio."

"Bogme ako i ne 'cu" odgovori carev sin, "ja idem, nego jeli ovo put?" Po"sto baba to "cu, sa"zali joj se pak se ma"si u njedra i izvadi jedan bokuni'c kruha, i dade ga carevu sinu govore'ci: "Na ovo kruha, ali ga "cuvaj kao zjenicu od o"ci." On uzme kruh i krene dalje i do malo srete opet drugu babu. Ona ga upita kuda 'ce, a on joj ka"ze da ide prositi djevojku tu i tu, a baba ga stave odvra'cati govore'ci mu isto "sto i ona prva, a on joj re"ce: "Bogme, baba, idem da bih se i ne vratio." Onda mu baba da jedan lje"snik govore'ci mu: "Dr"zi pri sebi ovi lje"snik, jere 'ce ti slu"ziti." On uzev"si lje"snik podje dalje, kad opet do malo nadje tre'cu babu dje sjedi ukraj puta, i ona ga upita kud ide, a on joj ka"ze da ide prositi djevojku tu i tu. Kad baba za"cu po"cne ga pla"cu'ci zaklinjati da se prodje te djevojke kazuju'ci mu "sto i one prve, ali on ni nje ne "s'ce poslu"sati. Ondar mu baba da jedan orah govore'ci mu: "Uzmi ovi orah, "cuvaj ga do potrebe." On se za"cudi ovijem darovima, pak upita ovu tre'cu babu "sto 'ce re'ci da mu je ona najprva dala malo kruha, potonja lje"snik a ona orah. Baba mu re"ce: "Kruh kad dodje"s pred ku'cu baci onijem zvjeradma da te ne izjedu, a kad ti do najve'ce muke bude, upitaj najpridje lje"snika pa oraha." Po tom carev sin krene dalje dok nabasa u nekaku gustu goru i u gori ugleda onu ku'cu. Kad dodje pred ku'cu sko"ci nanj mno"stvo svakojake zvjeradi, a on kako mu je rekla ona baba, baci ono kruha pa svako od zvjeradi po"sto primirisa ono kruha pade potrbu"ske i rep savi poda se. Sad ku'ca vrata nema a prozor visoko ne mo"ze da se pripne, dok na jedan mah vidi dje niz prozor nekaka "zena spu"sta svoje kose zlatne, te on pritr"ci i uhvati se za one kose, te ga izvu"ce u ku'cu; kad ko je? ona ista djevojka. Obeseli se jedno drugome, pa mu djevojka re"ce: "Moli Boga dje se moja mater nije doma namjerila, nego po"sla da bilje kroz goru bere da njim mladi'ce zamadjijava i u zvjerad pretvara, kao "sto je u"cinila svijema onijem koji su me prosili i tebe umalo ne rastrgo"se da ti Bog ne pomo"ze; nego bje"zimo^! " Onda oni bje"zi gorom "sto bolje mogu. Bje"ze'ci obazru se, kad li njezina mater za njima tr"ci, oni se prepado"se, a baba ve'c da ih stigne, ali u muci pade na um carevu sinu oni lje"snik, pak ga izvadi i upita: "Ah za Boga! "sta 'cemo sad?" A lje"snik mu odgovori: "Otvori me." Po"sto ga otvori, buknu"se iz njega "zestoke rijeke, te majci put prekido"se. Ali ona ta"ce "stapom u vodu, voda se razdvoji na dvoje: te ona za njima. Po"sto vidje"se da 'ce ih opet sti'ci, izvadi carev sin oni orah pak zavika: "A ti kazuj "sta 'cemo!" "Razbij me!" odgovori mu orah, i kako ga razbi, sinu iz njega oganj da se za malo sva gora ne zapali. Ali majka djevoj"cina pljune u oganj, te se u oni "cas udune, pa jednako za njima u po'ceru. Ondar carev sin vidje da su ovo djavolja ma"stanija, prekrsti se put istoka i kliknu jakoga Boga u pomo'c, dok pu"ce munja iz neba te sa"ze"ze djevoja"cku majku, i pod njom se zemlja prosjede, te joj kosti satopi, i tako carev sin s djevojkom zdravo doma odbje"ze, djevojku pokrsti i vjen"ca je sebi za "zenu I Bog mi te veselio!