Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Nekakav "coek usni blago: dodje mu na san jedno dijete krilato i kao snijeg bijelo, govore'ci mu: "Hajde u ono najvi"se brdo "sto zna"s, tu 'ce"s na'ci veliki bor, i pod borom trorogi kam iz kojega pi"sti voda kao suza; iskopaj ispod kamena toliko dubine koliko je on visok, pa 'ce ti se otvoriti obla jedna d"zara sa zlatnijem zaklopom puna aspri, digni zaklop i ondje ostavi a aspre nosi, i nikomu se vje"st ne "cini da te ljuta guja ne uvjede." Kad se "coek probudi obeseli se, digne se, obu"ce se i trkom put onoga mjesta dje mu je re"ceno, i kad ugleda oni bor i pod njim kam suzoviti i trorogi, onako sam ulo"zi kopati, i tek "sto je tre'ci put kljukom udrio u zemlju, za"cu ozdol jedan glas kao djetinjski: "Prodj' se, ko si, te rabote danas!" Kad on ovo "cu, od straha pade na zemlju i kao zaklan zaspa. U ta mu isti "cas dodje opet na san ono isto dijete govore'ci mu: "Ti si ustanuo, umio si se, obukao si se, krenuo si na put, i rabotu si zapo"ceo, a prekrstio se nijesi; a moli Boga za "sto ga moli"s: da ti nije mene bilo, umio bi kazati "sta bi ti se dogodilo; nego kad ustane"s, prekrsti se kao "sto Bog zapovijeda; pridje no koju mu drago rabotu zapo"cne"s, vazda valja da se najpridje prekrsti"s." Kad se "coek probudi i rastrijezni, kad li se ne nalazi na onome mjestu dje je bio od straha panuo, nego u nekakvome bostanu punanu cvije'ca, pa se prekrsti, uzme svoju kljuku i motiku te opet na ono isto mjesto podje dje mu je bilo re"ceno, i pridje nego po"cne rabotati prekrsti se prema suncu, koje u oni trem izla"za"se, u tri puta govore'ci: "\Sunce na istok a jaki Bog na pomo'c!" Te ulo"zi da kopa zemlju, ali s nekim strahom da ne bi opet "cuo kakav glas ozdol. Kopaju'ci i izgr'cu'ci zemlju, kad li zasja mu se ne"sto kao da mu sve "zrake sun"cane u o"ci sinu"se, kad li "sto je? zmaj spava na onome blagu i po"sto "coek vidje da od njega nikako ne moga"se blago da uzme, u tri maha zakumi ga da se mi"ce. Na to se zmaj probudi i re"ce mu: "Ja se odolen ne mi"cem, jer niti je tvoje ni moje blago ovo, ma sa svijem tijem, ako prebroji"s sve izvore koliko ih ima u ovoj planini i da mi dodje"s da ka"ze"s, maknu'cu ti se s mjesta, a druk"cije nikako." Kad ovo "cu oni "coek, zadje od izvora do izvora i po"cne ih brojiti redom po gori, ali se pomete i nikako im broja ni kraja nije mogao na'ci. Onako trudan sjedne ispod jednoga visokoga drveta, da takoga u svijetu nije, i za"cuje navrh njega dje se dvojica u velike degaju, pa pogleda, kad li dole'ceo vilenik i vila, i vilenik ho'ca"se da mu vila ne"sto silom ka"ze, a vila boje'ci se zakle mu se govore'ci: "Tako mi sedamdeset i sedam izvora "sto je u ovoj planini, ne znam." Vila negdje pole'ce, a vilenik upazi ovoga "coeka i re"ce mu da ide na ono blago i da ga nosi. On podje kad li zmaja ne nalazi, nego di"ze oni zaklop od zlata te na d"zari bje"se, i po'cera sve blago "sto u njoj nadje, a zaklop od nje ostavi.