Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Imao nekakav car jedinicu "s'cer, preko mjere lijepu, pa od vi"se sile i nje ljepote proglasi u svijet: koji se mladi'c nadje da pogodi kakav biljeg ima ova djevojka i na kojemu mjestu, da 'ce je dati njemu za "zenu i da 'ce mu dati polovinu carstva svoga, a koji ne pogodi da 'ce se provr'ci u jagnje ili ostanuti bez glave. Ovo se "cudo razglasi po svijetu tako da je na hiljade prosilaca od svakuda pristupljivalo, ali sve zaludu, i toliko sila mladi'ca u jagnjad se prometnula, a sila vasiljena opet bez glave ostanulo. Ovi glas za"cu i jedan mladi'c, siromah no provrtan i domi"sljat, pa se slakomi na lijepu djevojku i na polovinu carstva, te ode k djevojci, ali ne daje prosi, nego samo da je vidi i da je ne"sto pita. Do"sav"si u carev dvor "sta 'ce"s da vidi"s? navrvlje"se okolo njega Bog zna koliko jagnji'ca od svake vrste i ska"cu'ci uzanj stane ih bleka, i to bje"se znak kao da ga odvrate od te misli da se ne bi i on jagnjetom provrgao, a one glave "sto bjehu osje"cene i na ko"ci'ce pobjene u redu po"ce svaka suze prolijevati. Kad on to vidje, prepade se i ho'ca"se natrag da bje"zi, no ga do"ceka nekakav "coek vas u krvave haljine obu"cen, krilat i s jednijem okom u glavi, koji zavika: "\Stan'! kuda 'ce"s? natrag! jere si poginuo." U to se povrati te k carevoj djevojci koja ga do"ceka i re"ce mu: "Jesi li do"sao i ti da me prosi"s za "zenu?" "Ne, "cestita carice, nego sam "cuo da se misli"s s dobrijem "casom udavati, pak sam do"sao da te pitam jeli ti potreba od kakvijeh haljina za vjen"canje." "Kakijeh haljina ima"s?" upita ga ona, a on joj odgovori: "Imam ga'ce od mramora, ko"sulju od rose, faculet u kome su "zice "zrake sun"cane a potka zvijezde i mjesec, i crevlje od suhoga zlata ni tkate ni kovate; sad ako "zeli"s sve ovo kupiti, zapovjedi da podjem donijeti, ma samo ovo da zna"s: kad stane"s provati jednu po jednu od ovijeh haljina, ne 'cu niko kod nas da bude, nego nas dvoje, pa ako ti valja"se, lasno 'cemo se pogoditi, ako li ne valja"se, ondar ih nikomu ne 'cu kazivati nego 'cu ih dohraniti svojoj nevjesti." Prevari se careva "s'cer te mu re"ce da donese sve ovo. I on podje i sve donese, a Bog zna od kuda je on ovo dobavio i imao. Oni se onda, zatvore u jednu kamaru, i ona po"cne najprije obukovati ga'ce, a on podviruj ne 'ce li joj biljegu vidjeti djegodj na nogama, dok svojom sre'com vidje joj zvijezdu zlatnu na desnom koljenu, pa kad vidje, ni"sta ne re"ce, nego sam u sebi pomisli: blago meni jutros i do vijeka! Po tom stane careva "s'cer provati ko"sulju i drugo ostalo, ali on ve'c nije ni pazio ima li kakav drugi biljeg, i sve joj podje kao daje o njoj krojeno. Onda se oni pogode za cijenu i ova plati koliko se pogodi"se, i on novce svoje ponese, pa nakom nekoliko dana izodjene se "sto najljep"se moga"se i podje prositi u cara djevojku Kad izidje pred cara, re"ce mu: "E "cestiti care! Ja sam do"sao da prosim tvoju "s'cer, nego da mi je da"s." "Dobro" odgovori car, "nego zna"s li ti kako se prosi moja "s'cer? i pazi dobro, ako joj ne pogodi"s biljega, ti si poginuo, a ako pogodi"s, na poklon ti ona i polovina carstva mojega." On se pokloni caru i re"ce: "Evalaj caru i taste moj! kad je tako, ona je moja. Ona ima zlatnu zvijezdu na desnome koljenu." Za"cudi se car "cudu otkuda on ovo zna, ali mu ne bi kudj kamo, nego mu je da i on se s njome vjen"ca. Kad je bilo da mu ocijepi polovinu carstva, re"ce mu zet: "Na poklon ti carstva polovina! samo da povrati"s ove jadne du"se kakve su i bile." U to car re"ce da u njegovoj volji to ne stoji, nego u njegove "s'cere "a tvoje" re"ce ""zene". Ondar on zamoli svoju "zenu i ona mu re"ce: "Pu"sti mi krv ispod ove zvijezde, pa neka svako jagnje od nje samo lizne jezikom a glavu svaku poma"zi njome po donjoj usni, pa 'ce se jagnje svako provr'ci opet "covjekom, a glave 'ce o"zivljeti i postati ljudi kao "sto su i prije bili." On tako i uradi, i po"sto se svak provr"ze kakav je bio, on ih sazva sve u svatove, pak s djevojkom doma Pjevaju'ci i lubardaju'ci, i tu ih "casti pi'cem i jestivom, pa najposlije svaki svojoj ku'ci, a on sa svojom mladom osta, i ve'c Bog zna "sta je od njih bilo, a sad se spominjalo.