Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bio jedan "coek siromah. Jedno jutro podje od ku'ce da dobavi otkud kruha svojoj dje"cici i "zeni; idu'ci putem vidi jednu ti"cicu "sarenu dje krilima lepe'ce a njega gleda, te on nju uhvati i vrati se s njome doma. Pokrije je jednom sitkom da ne bi pobjegla, pa se opet povrati za kruh, ali ne mogu'ci nigdje ni otkle dobaviti vrati se jadan i "zalostan doma bez zalogaja kruha. Tek "sto uljeze u ku'cu, dje"cica sko"ce oko njega onako gladni i ka"zu mu da je tica snijela dva jaja, i jedno od djece re"ce mu da podje u pazar ova dva jaja da proda, i "sto od njih uhvati da im za ono kruha kupi. Nasmije se otac put njega, no i uzdahne govore'ci: "Jadno dijete! "sto 'cu za ovaka mala dva jaja uhvatiti?" No ono mu odgovori da 'ce mnogo i mnogo uhvati. On podje su ova dva jaja u pazar, i srete na vratima od grada nekakva "coeka, koji tek "sto vidje jaja pritr"ca k njemu i upita ga "sta i"ste za njih, a on mu odgovori: ""Sto da"s, teke da mogu kupiti za sebe i za svoju "celjad kruha." "Coek mu pru"zi zlatni cekin govore'ci: "Evo ti za njih ovi cekin, a evo ti ovi drugi da mi ka"ze"s otklen ti ova jaja." On mu sve ka"ze, i kad ga onaj "coek zapita bi li mu i ticu prodao, on odgovori da bi za dobru cijenu; te oni zajedno natrag. Kad dodju u ku'cu i ovi "coek vidi ticu, re"ce: "Evo ti sto zlatnijeh cekina za nju!" Te mu je on da. Ovi "coek zakolje ticu i okine glavu i izvadi iz nje srce pa re"ce: "Ispecite mi ovu glavu i ovo srce da izjedem." Oni navrte na ra"zanj srce i glavu i dadu jednome djetetu da obr'ce. Oni se "coek zabavi u razgovoru s ostalom kutnjom "celjadi, a dje"cica okolo onoga pe"cenja skupe se i pridje nego se dobro i ispeklo, dva djeti'ca onako gladni izjedu jedan glavu a drugi srce, pa pobjegnu. Malo poslije evo ti onoga trgovca da vidi jeli pe"ceno, pa kad vidi "sta je, udri se "sakom u "celo i zalele"ce "sto je vi"se mogao ne "zale'ci onijeh sto cekina "sto je za ticu izbrojio, nego "sto se prevario i izgubio sre'cu na ovome i na onom svijetu, i kukaju'ci otide doma. Sjutradan ujutro ona dva djeti'ca probude se, kad li onome "sto je izio srce osvanulo pod glavom sto zlatnijeh cekina, a oni "sto je izio glavu po"cne kazivati odu i materi "stogodj ko "cini u svijetu, pa i "sto kraljevi misle. I tako svako jutro prvome osvitalo po sto cekina pod glavom, a oni drugi znao "sto ko misli i "cini. Tako oni obogate i potkupe narod da jednoga od njih dva stave za kralja, i dopade onoga "sto je srce izio. Brat njegov "sto je glavu izio od zavisti i kao najpametniji "coek na svijetu, po"cne mrzjeti na svoga brata kralja, te "sta 'ce kako li 'ce da ga smakne s ovoga svijeta, naumi da ga ubije, i da on mjesto njega kraljuje, pa jednu ve"cer kad mu brat zaspi ubije ga, pa ga raspori i nadje u njemu ono srce od tice, pa ga izjede a utrobu svoga brata opet za"sije. Sjutradan glas kroz narod: "umro kralj! koga 'cemo za kralja?" Te tamo te amo, te vi"se te ni"ze, te ura te fura, bogme brata mu, njega te njega. Kad postane kralj, i svako mu jutro po"cne pod glavom osvitati po sto cekina, on zaprosi u cara djevojku i car mu je da i vjen"caju se po zakonu. Nova kraljica vide'ci prvo i drugo jutro da njezinu mu"zu osvi'ce ispod glave po sto cekina, za"cudi se i tre'ce jutro kridimice ukrade mu"zu pedeset a pedeset ostavi mu; ali kad joj se mu"z probudi i ne nadje punane sto, kidi"se joj tako da je pogubi, te ona od straha baci nanj one cekine a on padne u nesvijest i po"cne bljuvati te i ono srce izbaci; u taj mah dodje nekaka ruka bijela kao na gori snijeg te ugrabi srce i za"cu se glas dje zavika: "Ovo je moje bilo, a sad da vi je prosto." Ovo je bila du"sa njegova brata, a ruka je bila njegova sjen. Malo po tom povrne se duh u kralja i po"sto vidje "sto je i kako je, po"ce se kajati od svojijeh grijehova, i do smrti svoje kajao se i siromasima dijelio.