Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bio jedan carev sin koji se bje"se zarekao da se ne 'ce o"zeniti dotlen dotlen godj u snu ne vidi djevojku koja 'ce mu re'ci: "Ja sam tvoja, ja 'cu ti biti sretnja i rodi'cu ti sina sa sjajnom zvijezdom na "celu." I ovo nikomu ne kaziva"se dok jednu no'c u snu javi mu se nekakva prelijepa "zena i re"ce mu: ""Sto juna"ce "cini"s te se ne "zeni"s? Eno ti tri sirote djevojke bez oca i majke u jednoj ku'ci pozemlju"si koja je na troje razdijeljena i pred svakom opleten "sarapod, i svaka po sebe razli"citu rabotu posluje: jedna veze, druga plete, a tre'ca pjevaju'ci pr'ciju "sije. Nego kad se probudi"s, hajde u lov, i uputi se k najbli"zemu selu, na putu 'ce"s sresti jedno jagnje crno bez biljega sa zlatnijem ro"s"ci'cima, i ono 'ce te pred djevoja"cku ku'cu dovesti." Kad se ujutro carev sin probudi, obraduje se i kako mu je rekla ona "zena tako i u"cini. Podrani rano te sa slugama u lov krene. Kad na putu sretne ono crno jagnje, re"ce slugama: "Vi hajte 'ca, ili me ovdjen pri"cekajte, pa kad me vidite, tadar mi se nadajte." Po tom on podje za jagnjetom dok ugleda ku'cicu na tri "sarapoda, i u svakome po djevojka dje rabotaju kako mu je ona "zena bila kazala; i za"cudjen ljepoti onijeh djevojaka, ne moga"se razlikovati koja je od koje ljep"sa, pa im nazove: "Pomoz' bog" Jedna mu od nji, najstarija re"ce: "Bog daj budi gospodinu!" druga: "Dobra ti sre'ca delijo!" a tre'ca: "\Sa sre'com do"sao sretnji i presretnji juna"ce!" Za"cudi se carev sin na ovake odgovore, a najvi"se na ovi najpotonje djevojke i promisli u sebe da 'ce biti sre'can i presre'can ako ovu uzme, te snimi s desne ruke prsten i stavi joj na ruku govore'ci joj: "Ti si moja zaru"cnica." Pa otolen svoj put, te doma. Kazuje ocu sve "sta je i kako; otac mu se vrlo obraduje i veliko veselje u"cini. One druge dvije sestre po"sto vidje"se da im se sestra najmladja vjeri preko njih "zivijeh i starijih, po"cnu joj o glavi raditi i domi"sljati se kako 'ce je obestrviti, i dogovore se te dozovu jednu vje"sticu, babu iz sela, koja je znala madjijati, i obe'caju joj sve "sto imaju ako "sto u"cini da se njihova sestra ne uda; te ova baba da im jednu travu i re"ce im: "Da'cete joj ovu travu da popije ujutro na "ste srca u vodi nena"cetoj, i kako je popije do'ci 'ce joj pamrak u glavu, te 'ce u goru pobje'ci, i kad se u gori nadje, ve'c se doma ne vr'ce, nego 'ce se samodaviti u pustinji ili 'ce je zvjerad rastr'ci; a kada dodje oni "coek, ono je carev sin, re'ci 'cete mu da je sama pobjegla." Kako im ova baba re"ce, tako bezdu"snice i u"cine; dadu joj onu travu u vodi, pa teke popi, po"ce tamo amo bje"zati te u pustinju kao izvan sebe. Sjutra dan opet dodje carev sin da svoju zaru"cnicu nadje, ali mu svasti odgovore da je sama jutros rano nekud pobjegla i da ni"sta ne znadu kuda se strvila, i po"cnu kao plakati i "zaliti je pred njim. Carev sin odmah br"ze bolje za njom u goru da je tra"zi, kao pomamljen; kad "cuje negdje da neko zavija i pla"ce, te on po glasu tr"ci, kad li nadje svoju zaru"cnicu dje se pribila pri jednome kamenu na pola mrtva od velikoga straha i pla"ca; on pretr"ci k njoj i pla"cu'ci je prigrli i zavi"ce: "Ha blago mene, evo mi je!" Ona ga poznade, i teke "cu njegov glas, i ona njega zagrli, te od velike radosti i pla"ca njemu na ruke ispijenu. Kad to vidje carev sin, izvadi no"z iza pasa, te sam sebe ubi, i oboje mrtvi na zemlju pado"se. U ovi isti "cas Bo"zja volja! car spava"se, i u snu ona ista "zena "sto je carevu sinu na snu dolazila, pojavi se caru govore'ci: "Ustaj na noge, tvoj je sin mrtav i tvoja snaha; nego uzmi travu "sto pod uzglavnicom nadje"s i tr"ci u tu i u tu goru, na'ci 'ce"s ih oboje jedno do drugoga mrtvo, pa poma"zi rane sinu i dobro travu o"zmi da mu od nje sok u ranu uljeze, a snasi srce nama"zi, i triput reci: ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da." Probudi se car i upla"sen prevrne uzglavnicu i nadje pod njom travu "zutu kao "zukovi cvijet, te poteci na konju put one gore dje mu je re"ceno. Kad tamo, nadje sina i snahu pru'ceni jedno pokraj drugoga, i po"cne na"zimati sok od one trave sinu u rane a snasi srce mazati njome, i ne izrekao bje"se tre'cu rije"c: "ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da!" oboje ustado"se na noge kao da im ni"sta nije bilo. Mrtvi se za"cude kako uskrsnu"se, a otac raduju'ci se povede ih u svoj dvor, pa ih vjen"ca, i prve godine rodi mlada carica sina sa zlatnom zvijezdom na "celu.