'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Naslov: Tri jegulje

Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bija"se jedan ribar, koji jednom za tri dana zasobice ni"sta drugo ne moga"se uhvatiti u mre"zu nego samo po jednu jegulju. Uhvativ"si tre'ci dan tre'cu jegulju, naijedi se i re"ce: "Vrag uzeo i ovako ribanje, kad se ni"sta drugo ne uhvati nego po jedna jegulja." U to jedna od one tri jegulje progovori i re"ce mu: "Nemoj tako, jadan "coe"ce, proklinjati; ti ne zna"s "sta si uhvatio; ti si uhvatio za se veliku sre'cu, nego zakolji jednu od nas tri i prekini na "cetvero, pa jedan komad daj "zeni da izije, drugi ku"cki, tre'ci kobili, a "cetvrti usadi vi"se ku'ce: ondar 'ce ti roditi "zena dva blizanca sina, ku"cka okotiti dva psa, kobila o"zdrijebiti dva ata, a vi"se ku'ce izniknu'ce ti dvije sablje zlatne." Poslu"sa ribar jegulju i u"cini sve kako mu je ona rekla, i sve mu se ovo dogodi prve godine: rodi mu "zena dva blizanca, ku"cka dva hrta, kobila dva ata, a vi"se ku'ce mu izniknu dvije sablje. Kad mu sinovi prispiju u neka doba godina, jedan od njih dva re"ce ocu: "Tata! vidim da si ti "coek siromah i da nas ne mo"ze"s hraniti, nego ja 'cu uzeti jednoga konja, jednoga psa i jednu sablju pa odoh po svijetu: mlad sam, zelen sam, pa dje mi glava tu mi hrana." Rekav"si ovo ocu obrne se k bratu govore'ci: "Brate s Bogom! ja podjoh glavom po svijetu, "cuvaj ku'cu i radi o koristi, oca po"stuj; i evo ti ova bo"cica punana vode, dr"zi je pri sebi, a kad vidi"s da ti se voda u njoj zamuti. znadi ondar da sam ti poginuo." Ovo izre"ce te otlen svoj put. Hodaju'ci po svijetu dodje u nekakav veliki grad i "setaju'ci krozanj upazi ga careva "s'cer, i unj se smrtno zaljubi i re"ce ocu caru da ga zove u ku'cu, te je on poslu"sa. Kada ovi mladi'c uljeze u carski dvor, i djevojka kade ga dobro sagleda i upazi sablju, psa i konja da je sve mimo i "sta na svjetu lijepo, jo"s se ve'cma zaljubi i ocu re"ce: "Tata! ja ho'cu vjen"cati ovoga mladi'ca." Na ovo car pristane, a ni mladi'cu ne bi "zao, te stvar pogodjena: vjen"caju se po zakonu. Jedno ve"ce stoje'ci on sa "zenom svojom na prozoru, ugleda ne daleko od ku'ce nekaku veliku goru dje sva u velikome plamenu plamti, pa upita "zenu "sta je ono, a ona mu odgovori: "Ne pitaj me, gospodaru! ono je "cudovita gora, "sto preko dan sijeva a po no'ci gori, i kogodj k njoj podje da vidi "sto je, ostane u oni trem mutav i na ono mjesto udure"cen." On nje ne slu"saju'ci uzja"se na svoga konja, pripa"se svoju sablju i povede svoga psa, te put ove gore. Kad dodje u goru, upazi jednu babu dje sjedi na jednom kamenu stancu, i dr"zi u jednoj ruci "stap, a u drugoj nekakvu travu. Tek "sto babu vidi, upita je "sto je ova gora ovaka, a ona mu re"ce da pristupi naprijed pak 'ce znati. On pristupi i baba ga uvede u nekaku avliju ogradjenu kostima juna"ckijem, a po avliji toliki ljudi mutavi i udure"ceni stoje. Tek po"sto u ovu avliju uljeze, ostade i on i konj mu i pas mutav i okameni se na onome mjestu dje se na"sao. U ta isti trem zamuti se bratu mu bo"cica vode, te on javi ocu i majci da je njegov brat a njihov sin mrtav, i da ga ide tra"ziti; te on od mjesta do mjesta, od grada do grada, dok nanese ga sre'ca u onaj isti grad i pred carev dvor. Kada ga car ugleda, uhvati mu"stuluk "s'ceri govore'ci joj: "Evo ti mu"za!" Ona istr"ci, i vide'ci djevera koji bija"se isto kao brat, kao da si jabuku razrezao po napoli, a vide'ci istoga konja, istoga psa, istu sablju, pritr"ce oboje i car i "s'cer k njemu i po"cnu ga ljubiti i u ku'cu voditi misle'ci car da mu je zet a "s'cer mu da joj je mu"z. Ovi djeti'c za"cudi se ovoj njihovoj ljubavi, dosjeti se da su ga uzeli na mjesto brata, te se i on stane pokazivati kao da je njezin mu"z i carev zet. Kad je bilo k ve"ceru, podju lijegati, i "zena ga kao mu"za zovne "snjome da le"ze, no on tek "sto le"ze, izvadi sablju i stavi je izmedju sebe i nje. Ona mu se za"cudi "sta mu je, a on joj re"ce da mu se razbio san, pak se digne, stane na prozor, pa onu "cudesnu goru kad vidi, upita je: "Ma "zeno moja! ka"zi mi "sto ona gora gori." Ona mu odgovori: "\Za Boga, da li ti nijesam jo"s onu ve"cer kazala kakva je gora." "Kako kakva je?" upita je on opet, a ona mu odgovori: "Da kogodj onamo podje, ostane mutav i udure"cen, pak sam se bila prepala da nijesi po"cem onamo po"sao." "Cuv"si on to, dosjeti se jadu, te jedva do"ceka doklen mu dan dodje. Kad svanu, on uzja"se na svoga konja, pripa"se sablju i povede psa pa se uputi k onoj gori, te kad opazi onu babu, izvadi sablju i nasrne s konjem, a nadr"ska psa, ne govore'ci ni rije"ci. Baba se prepane i povi"ce da je ne posije"ce. "Brata mi na dvor!" povi"ce on. Onda mu baba dovede brata i povrati mu govor i du"su. Kad se bra'ca vidje"se i za zdravlje raspita"se, krenu put doma. U putu re"ce brat koji bija"se udure"cen: "Ah brate za Boga, daj da se povratimo i da izbavimo one ljude koji su zatravljeni kao "sto sam i ja bio." Te tako i urade: povrate se i uhvate babu, te joj otmu onu travu i po"cnu mazati one ljude dok svi govoriti i micati se po"ce"se. Kad tako svi koji su ondje zatravljeni bili o"zive, ubiju onu babu, te ova dva brata k carevoj ku'ci a ostali svaki svojoj; i la"z "cuo, la"z kazao, i Bog mi te veselio!