Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Putovao nekud "coek sa "zenom, pa udare preko livade skoro poko"sene, onda "coek re"ce: "Ala "zeno! lijepo ti je ova livada poko"sena!" A "zena: "\Zar ti je napalo na o"ci, te ne vidi"s da to nije ko"seno, nego stri"zeno!" A "coek opet: ,Bog s tobom, "zeno! Kako 'ce se livada stri'ci? to je ko"seno, eto vidi"s otkosa." I tako "coek dokazuju'ci da je ko"seno, a "zena da je stri"zeno, svade se, i "coek udari "zenu, pa joj stane vikati da u'cuti; a "zena pristane pored puta uz "coeka, pa mu unese dva prsta pod o"ci, i njima strigu'ci kao no"zicama, stane vikati: "\Stri"zeno! stri"zeno! stri"zeno!" Idu'ci ona tako pored puta, a ne gledaju'ci preda se nego "coeku u o"ci i u svoje strickanje, nagazi na nekakvu jamu, koja je od ozgo bila pokrivena otkosima, i u nju upadne. Kad vidi "coek dje se ona strovali i zamkne u jamu, a on re"ce: "A! tako tebi valja!" Pa otide svojim putem i ne nadviruju'ci se nad jamu. Poslije nekoliko dana ra"zali se "coeku pa stane u sebi govoriti: "Hajde da je izvadim, ako jo"s bude "ziva! Kaka je taka je; a mo"ze biti da 'ce se u napredak "sto i popraviti;" pa uzme u"ze i otide nad jamu, pa pusti u"ze u jamu i stane vikati da se uhvati za u"ze, da je izvu"ce na polje. Kad ve'c opazi da je u"ze zateglo, a on onda povuci! Kad ve'c u"ze prikupi blizu kraja, ali ima "sta vidjeti: mjesto "zene, uhvatio se za njega djavo, s jedne strane bijel kao ovca, a s druge crn kao "sto i jest. "Coek se upla"si, pa podje da upusti u"ze, a djavo povi"ce: "Dr"zi, da si mi po Bogu brat! izvuci me na polje, pa me ubij ako mi ne 'ce"s "zivota pokloniti; samo me izbavi odavde." "Coek primi za Boga, i izvu"ce djavola na polje. Djavo odmah zapita "coeka kakva ga je tu sre'ca donijela da ga izbavi, i "sta je tra"zio u toj jami; a kad mu "coek ka"ze da mu je tu prije nekolika dana upala "zena, i da je do"sao sad da je izvadi, onda djavo povi"ce: ""Sta pobratime, ako Boga zna"s! Pa to tvoja "zena! i ti mogao s njom "zivljeti! I opet do"sao da je izvadi"s! Ta ja sam u tu jamu upao prije toliko vremena, pa mi je iz najprije istina bilo te"sko, a poslije sam se bio kojekako navikao; ali kako ta prokleta "zena dodje k meni, malo za ova nekolika dava ne crkoh od njezina zla: sa'cerala me bila u kraj, pa vidi"s kako mi je ova strana "sto je bila od nje, osijedjela, sve od njezina zla!

Prodji je se, ako Boga zna"s! Ostavi je tu dje je; a evo ja 'cu tebe u"ciniti "cestita, "sto si me od nje izbavio" pa i"s"cupa iz zemlje jednu travku, i pru"zi je "coeku: "na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem, pa 'cu u'ci u k'cer toga i toga cara; iz svega 'ce carstva do'ci ljekari i popovi i kaludjeri da je lije"ce i da mene 'ceraju, ali ja ne 'cu izi'ci dokle godj ti ne dodje"s; a ti se na"cini ljekar, pa i ti dodji da je lije"ci"s i samo je okadi ovom travom, a ja 'cu odmah izi'ci, po tom 'ce tebi car dati svoju k'cer, i uze'ce te da caruje"s s njime." "Coek uzme travu, te ostavi u torbu, pa se oprosti s pobratimom i rastanu se. Poslije nekoliko dana pukne glas da je bolesna careva k'ci: u"sao djavo u nju. Skupe se iz cijeloga carstva ljekari i popovi i kaludjeri, ali zaludu, ne mo"ze niko ni"sta da u"cini. Onda "coek uzme torbu s travom, te objesi o vratu, i uzme "stap u "sake, pa zapali pje"sice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore. Kad se priku"ci sobama dje boluje careva k'ci, vidi dje lete ljekari i ljekarice; popovi, kaludjeri i vladike "cate molitve, svje"stavaju masla, dr"ze denija, i zovu djavola da izidje, a djavo jednako vi"ce iz djevojke i ruga im se, podje i on tamo sa svojom torbom, ali ga ne pu"staju unutra; onda on otide u ku'cu upravo carici, pa joj ka"ze da je i on ljekar, i da ima travu kojom je on do sad i"s'cerao nekoliko djavola. Carica, kao svaka mati, sko"ci br"ze bolje i odvede ga djevojci u sobu. Kako ga djavo opazi, on mu progovori: "Tu si pobratime?"

"Tu sam."

"E dobro! a ti "cini svoje, pa 'cu ja izi'ci; ali ti vi"se da ne ide"s za mnom dje se ja oglasim, jer ne 'ce dobro biti" (ovo su oni tako govorili da niko drugi nije mogao "cuti ni razumjeti osim njih dvojice). "Coek izvadi svoju travu iz torbe, te okadi djevojku, a djavo izidje, i djevojka ostane zdrava kao od majke rodjena. Svi ostali ljekari kao posramljeni razidju se kud koji, a ovoga zagrle car i carica kao svoga sina, pa ga uvedu u riznicu, te ga preobuku i dadu za njega svoju jedinu k'cer, i pokloni mu car pola carstva svoga. Poslije nekoga vremena otide onaj isti djavo te udje u k'cer drugoga ve'cega cara, koji je bio kom"sija s ovijem. Udare svud po carstvu tra"ziti joj lijeka, a kad ne nadju, onda razberu kako je i ovoga cara k'ci bila tako bolesna, pa je izlije"cio nekakav ljekar, koji je sad njegov zet. Tada onaj car napi"se knjigu tvome kom"siji, i moli ga da mu po"slje onoga ljekara "sto mu je k'cer izlije"cio, da izlije"ci i njegovu k'cer od onake bolesti, pa 'ce mu dati "stogodj i"ste. Kad to car ka"ze svome zetu, a zet se opomene "sto mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati da je on ve'c pobacio lije"cenje, i da vi"se ne zna lije"citi. Kad to odgovore onome caru, a on po"slje drugu knjigu, i ka"ze da 'ce dignuti vojsku i zametnuti krajinu ako mu car ne po"slje svoga ljekara. Kad ovom caru dodje takovi glas, on ka"ze svom zetu da druk"cije biti ne mo"ze, nego da treba i'ci. Kad se carev zet vidi na nevolji, spremi se i otide. Kad dodje carevoj k'ceri, a djavo se za"cudi, pa povi"ce: "A! pobratime, "sta 'ce"s ti ovdje? Nijesam li ja tebi kazao, da ti vi"se ne ide"s za mnom?"

"E! moj pobratime!" progovori carev zet, "ne idem ja da tebe 'ceram iz careve k'ceri, ve'c te tra"zim da te pitam "sta 'cemo sad? izi"sla moja "zena iz jame, pa "sto tra"zi mene, kojekako; ali tebe! "sto mi je nijesi dao izvaditi iz jame."

""Sta naopako! izi"sla tvoja "zena!" povi"ce djavo, pa sko"ci iz careve k'ceri, i ute"ce "cak u sinje more, i vi"se se nikad ne vrati medju ljude onome drugom dva novca prida, ali ne imaju'ci ni njih kod sebe ostane mu ih du"zan, i kao za bolju tvrdju da 'ce mu ih za celo vratiti pobrate se. Promeniv"si sad vre'ce pobegne jedan na jednu a drugi na drugu stranu misle'ci svaki da je drugoga prevario, a kad dodju svaki svojoj ku'ci i izru"ce hespap iz vre'ca, onda vide da ni jedan upravo nije prevaren. Posle nekoga vremena digne se onaj "sto je imao mahovinu da tra"zi svoga pobratima i da i"ste dva novca, i na"sav"si ga u jednom selu kod popa u najmu ka"ze mu: "Ti, pobratime, prevari mene." A on mu odgovori: ,Vala, pobratime, i ti si mene." Po tom onaj stane iskati dva novca govore'ci da ono valja platiti "sto je obre"ceno i pobratimstvom potvrdjeno. I ovaj pristane da valja platiti, ali se stane izgovarati da nema dva novca, "nego" veli "u moga popa za ku'com ima velika jama u zemlji, u koju on "cesto silazi, i po svoj prilici bi'ce u njoj novaca ili kakih drugih skupocenih stvari; nego hajde dove"ce spusti ti mene u jamu, pa kad je oplenimo, onda 'cemo dobit podeliti, i ja 'cu ti platiti dva novca." Ovaj na to pristane. Kad bude u ve"ce, popov najamnik nadje vre'cu i u"ze, pa oti"sav"si s pobratimom nad jamu, udje u vre'cu, i pobratim ga sve"ze preko srede, pa spusti u jamu. Kad ovaj dole izidje iz vre'ce, i po jami tuc tamo tuc amo ne nadje ni"sta do "zita, pomisli u sebi: "Ako ja pobratimu sad ka"zem da nema ni"sta, on mo"ze oti'ci i mene u jami ostaviti, pa "sto 'cu sutra od popa kad me nadje u jami?" Pa onda opet udje u vre'cu, i dobro se sve"ze u"zem, pa povi"ce pobratimu: "Pobratime, vuci vre'cu, puna je sva"sta!" Vuku'ci pobratim vre'cu, pomisli u sebi: ""Sta da ja ovo delim s pobratimom? Bolje je da ja ovo nosim sam, a on neka gleda kako 'ce izi'ci iz jame." Pa uprtiv"si vre'cu s pobratimom na ledja, pobegne preko sela: a za njim pristane mnogo pasa laju'ci i gone'ci ga. Kad malo posustane, i vre'ca mu se niz ledja ponisko obesi, onda pobratim iz vre'ce povi"ce: "Di"zi, pobratime, ujedo"se me psi!" Kad ovaj to "cuje, a on baci vre'cu na zemlju. Onda onaj iz vre'ce rekne: "Tako ti, pobratime, "s'ca"se mene da prevari"s?" A onaj mu odgovori: "Vala i ti si mene prevario." I onde posle dugoga razgovora obre"ce onaj "sto je du"zan dva novca da 'ce ih jama"cno platiti kad mu pobratim drugi put dodje, pa se rastanu. Posle mnogo vremena ovaj "sto je bio u popa u najmu ste"ce svoju ku'cicu i o"zeni se, i jedan dan sede'ci sa "zenom pred ku'com opazi poizdaleka pobratima gde se uputio u pravo k njegovoj ku'ci, pa povi"ce "zeni: ""Zeno! eto moga pobratima! Du"zan sam mu dva novca. Sad se ve'c nema kud kamo, jer sam mu obrekao platiti ih kad me nadje. Nego ja idem le'ci u ku'ci, a ti me pokrij, pa se prenema"zi i jau"ci, i ka"zi da sam umro, te 'ce se on onda vratiti natrag." Pa onda legne u ku'ci naledja"ske i prekrsti ruke, a "zena ga pokrije i stane jaukati. U tom pobratim pred ku'cu, i nazvav"si joj "Pomozi Bog!" zapita jeli to ku'ca toga i toga; a "zena mu prenema"zu'ci se odgovori: "Jest, kuku mene kukavici, evo ga u ku'ci gde le"zi mrtav." Onda pobratim rekne: "Bog da mu du"su prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako na"sao, barem 'cu "cekati da ga otpratim do groba i da bacim zemlje nanj." "Zena mu rekne da 'ce mu biti dugo "cekati dokle ga stanu sahranjivati, ve'c neka ide. Ali on odgovori: "Bo"ze sa"cuvaj! kako bih ja ostavio tako svoga pobratima? "Ceka'cu makar bilo tri dana, dokle ga ne sahrane." Kad "zena u ku'ci ka"ze to mu"zu polako, mu"z joj re"ce neka ide popu te mu ka"ze da je on umro, ve'c neka ga nose u crkvu, oko koje je po brdu bilo i groblje, ne 'ce li pobratim onda oti'ci. Kad "zena otide i to popu ka"ze, pop sa nekolika "coveka dodje, te onoga nazovi mrca metnu na nosila, i odnesav"si ga u crkvu onako na nosilima ostave ga nasred crkve, da onde po obi"caju preno'ci, pak 'ce ga sutradan opojati i sahraniti. Kad pop s ostalim ljudima podje iz crkve, pobratim ka"ze da on pobratima svoga, s kojim je toliko mnogo trgovao i soli i hleba jeo, ni po "sto ne 'ce ostaviti sama, nego da 'ce ga svu no'c "cuvati. I tako ostane u crkvi. Onu no'c udare onuda nekaki hajduci koji su ne"cije dvore bili poharali, i mnogo blago i ruho i oru"zje bili zadobili; i kad budu pored crkve i vide unutra sve'cu gde gori, reknu medju sobom: "Hajdemo u ovu crkvu da podelimo svoju dobit." Kad pobratim vidi gde ljudi s oru"zjem ulaze u crkvu, on se sakrije u jedan ugao; a hajduci u"sav"si unutra posedaju i blago podele sve kalpacima, a ruho i oru"zje kako se moglo. Oko svega se pogode i namire, samo ostane jedna sablja, za koju su gdekoji od njih mislili da vredi mnogo novaca. Onda jedan uzev"si je u ruke, sko"ci na noge govore'ci: "\Stani da je o ovoga mrca ogledamo jeli taka kao "sto je hvalite: ako mu od jednom ose"cem glavu, ba"s je dobra." Pa onda podje k nosilima, ali se nazovi mrtvac u jedan put ispravi i sedne vi"cu'ci: "Mrtvi! kamo te se?" A pobratim iz ugla: "Evo nas, svi smo gotovi." Kad hajduci to "cuju, onaj pobaci sablju, a oni drugi ostave svoje delove na gomilama, pa sko"ce i pobegnu bez obzira. Po"sto daleko otidu, onda re"ce haramba"sa: "O bra'co za Boga! mi hodismo po gori i po svakim mestima i danju i no'cu, bismo se s ljudima, i udarasmo na kule i dvorove, i ni oda "sta se ne popla"sismo do no'cas od mrtvih ljudi! Ima li koji junak medju nama da se vrati natrag da vidi kako je sad u onoj crkvi?" Jedan veli: "Ja ne 'cu," drugi veli: "Ja ne smem," tre'ci veli: "Ja bih volij udariti na deset "zivih nego li na jednoga mrtvog," dok se najposle jedan ne nadje te re"ce da 'ce on i'ci. I on vrativ"si se natrag privu"ce; se polagano pod crkveni prozor eda bi "sto "cuo, a u crkvi pobratimi podelili sve hajdu"cko blago i ruho i oru"zje, pak se najposle oko dva novca svadili i gotovo po"cupali. Hajduk ispod prozora ni"sta drugo nije mogao "cuti do viku: "Kamo meni dva novca? Daj moja dva novca!" U tome onaj "sto je bio du"zan opazi hajduka pod prozorom, pa br"ze bolje rukom kroz prozor te mu zgrabi kapu s glave, pa je pru"zi pobratimu: "Aratos ti dva novca! Evo ti za dva novca." Kad hajduk vidi "sta od njega bi, on be"zi bez obzira, i do"sav"si u dru"zinu pola mrtav povi"ce: "Bra'co hvala Bogu kad "zivi pobegosmo! Mi blago delismo kalpacima, a sad ustali svi mrtvi, pa svakome jedva po dva novca dopalo, a jednome ni to nije moglo izi'ci, nego uze"se moju kapu te mu dado"se za dva novca."