Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao da ne melje nigdje u vodenici dje nadje 'cosa. Kad dodje dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi 'coso: "Pomoz' Bog, 'coso!"

"Bog ti pomogao, sinko!"

"Bih li ja mogao tu malo samljeti?"

"Bi, za "sto ne bi, evo 'ce se moje sad izamljeti, pa onda melji koliko ti drago."

Ali dijete pomisli "sta mu je otac rekao, pa izidje na polje i podje uz potok u drugu vodenicu. A 'coso br"ze bolje uzme malo "zita, pa otr"ci drugijem putem prije djeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dodje u drugu vodenicu i vidi da je i u njoj 'coso, a ono podje u tre'cu; a 'coso opet uzme malo "zita, pa otr"ci drugijem putem prije djeteta i u tre'cu vodenicu, te zaspe; tako i u "cetvrtu. Kad se ve'c djetetu dosadi onda pomisli u sebi: valja da je u svakoj vodenici 'coso; pa sprti svoju torbu s ledja i ostane da melje s 'cosom. Kad se 'cosino izamelje, i dijete zaspe svoje, onda 'coso re"ce: "Hajde, sinko, da umijesimo kola"c od tvoga bra"sna!" Dijete jednako dr"zi u pameti "sto mu je otac kazao da ne melje u vodenici dje nadje 'cosa, ali sad ve'c pomisli: "sto je tu je; pa re"ce 'cosu: "Hajde de." 'Coso ustane, pa razgrne djetinje bra"sno u mu"cnjaku, a djetetu re"ce da donosi vodu u pregr"stima. Dijete stane donositi vodu, i 'coso po"cne pomalo zakuvavati; tako malo pomalo dok se sve izamelje, i 'coso sve bra"sno zakuva, pa onda umijesi jednu veliku poga"cu, pa razgrnu vatru te je zapre'cu da se pe"ce. Kad se poga"ca ispe"ce i izvade je iz vatre pa prislone uza zid, onda 'coso re"ce djetetu: "\Zna"s, sinko, "sta je? Ovu poga"cu ako podijelimo, nema ni meni ni tebi, ve'c hajde da la"zemo, pa koji koga nadla"ze onaj neka nosi svu poga"cu." Dijete pomisli u sebi: ve'c se sad nema kuda, pa re"ce: "Hajde de! po"cni ti." Onda 'coso po"cne koje"sta lagati, ovamo onamo, a kad se ve'c izla"ze i umori, onda mu dijete re"ce: "E moj 'coso! ako ti vi"se "sto ne zna"s, to je sve ni"sta; stani da ja tebi ka"zem jednu pravu istinu. Kad ja bijah u mlado doba stari "coek, onda mi imadijasmo mnogo ko"snica, pa bih ih ja svako jutro brojio, i sve bih "cele prebrojio, a ko"snica ne mogu. Kad jedno jutro prebrojim "cele, a to nema najboljega "celca; onda ja br"ze bolje osedlam pijevca, pa uzja"sem na njega, i podjem tra"ziti "celca. Kad do'ceram trag do mora, a to on oti"sao preko mora, a ja za njim tragom. Kad prijedjem preko mora, a to "coek uhvatio moga "celca u ralicu, pa ore za proso. Ja povi"cem na njega: ""To je moj "celac; od kud tebi moj "celac?" "A "coek odgovori:" "Brate! ako je tvoj, eto ti ga."" Pa mi da "celca, i jo"s punu torbu prosa od izora. Onda ja uprtim torbu s prosom na ledja, a sedlo s pijevca prebacim na "celca, te "celca uzja"sem, a pijevca povedem u povodu, da se odmara. Kad budem preko mora, onda mi nekako pukne jedna uprta na torbi, te se sve proso prospe u more. Kad prijedjem preko mora, u tom stigne i no'c, a ja onda sja"sem s "celca, pa ga pustim da pase, a pijevca sve"zem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem: spavati. Kad ujutru ustanem, a to vuci do"sli te zaklali i izjeli moga "celca: le"zi med! po dolu do "clanka, a po brdu do koljena. Onda po"cnem misliti u "sto 'cu pokupiti med. U tom padne mi na um da imam jednu malu sjekiricu, pa je uzmem i zadjem u "sumu da ulovim kaku zvjerku da zgulim mje"sinu. Kad tamo, a to dvije srne ska"cu na jednoj nozi. Onda ja potegnem sjekiricom, te im prebijem onu nogu, pa ih uhvatim, te zgulim s njih tri mje"sine, i pokupim u njih sav med, pa pritovarim na pijevca i odnesem ku'ci. Kad dodjem ku'ci, a to mi se rodio otac, pa mene po"slju Bogu po vodicu. Sad ja po"cnem misliti kako 'cu se popeti na nebo, dok mi pade na um ono moje proso "sto se prosulo u more. Kad tamo dodjem, a to ono palo na vla"zno mjesto pa uzraslo do neba; te ja uz njega hajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moje proso uzrelo, pa ga Bog po"znjeo i umijesio od njega hljeb, pa udrobio u vru'ce mlijeko, te jede. Nazovem mu ja: Pomoz' Bog! A on mi odgovori: Bog ti pomogao; i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesre'com udarila ki"sa, pa do"slo more i sve proso poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem kako 'cu si'ci na zemlju! Dok mi padne na um da mi je duga"cka kosa: kad stojim do zemlje, kad sjednem do u"siju; pa uzmem no"z, pa sve dlaku po dlaku odrezuj pa navezuj. Kad stigne mrak, a ja onda zave"zem na dlaci jedan uzao, pa ostanem na njemu da preno'cim. Ali "sta 'cu sad bez vatre! Kresivo sam imao, ali nema drva! U jedanput padne mi na um da imam u zubunu jednu "siva'cu iglu, pa je izvadim te iscijepam, pa napalim vatru i sit se ogrijem, pa legnem pored vatre spavati. Po"sto zaspim a mojom nesre'com sko"ci varnica te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo amo ne bih li se kako izvadio, a kad vidim da se ne da, onda br"ze otr"cim ku'ci te donesem motiku te se otkopam, pa odnesem vodicu. Kad dodjem ku'ci, a to "zeteoci "zanju po polju. Prigrijala vru'cina, voljani Bo"ze! da pogore "zeteoci. Onda ja viknem: Kamo "sto ne dovedete ovdje onu na"su kobilu "sto je dva dni duga a do podne "siroka, a po ledjima joj vrbe porasle; neka na"cini hlad po njivi. Br"ze bolje otr"ci moj otac, te dovede kobilu, i "zeteoci lijepo stanu "zeti po hladu. A ja uzmem "zban, pa odem na vodu. Kad tamo, a to se voda smrzla; onda ja skinem svoju glavu, te njom probijem led, i zahvatim vode. Kad donesem vodu "zeteocima, a oni povi"cu: ""kamo ti glava?"" Ja se ma"sim rukom, a to nema glave, zaboravio je na vodi. Onda se br"ze bolje vratim natrag; kad tamo, a to lisica do"sla pa vadi mozak iz moje glave te jede; a ja polagano hajde hajde, te se privu"cem blizu, pa potegnem lisicu nogom u stra"znjicu, a ona se upla"si, pa od straha p.. e, i isp.. e tefter; kad ga ja otvorim, a to u njemu pi"se: meni poga"ca, a 'cosi g.. . o." Onda dijete ustane, pa uzme poga"cu i otide ku'ci, a 'coso ostane gledaju'ci za njim.