Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Nekakvome "coeku umirahu djeca: neka jedva krst do"cekaju a neka ni petnaest dana. Svuda je na proro"cice hodio i na proroke knjigu otvarao, ali ni"sta fajdisalo nije, dok nekakva proro"cica sjetuje ovoga "coeka i dade mu nekakav zapis govore'ci: " Uzmi ovi zapis i stavi ga tvojoj "zeni da ga nosi o grlu, ma nemoj da "snjime izvan ku'ce izadje. Ona 'ce ti ostanuti te"ska, i kada dodje vrijeme da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene." "Coek uzme zapis i da ga "zeni da ga nosi kazav"si joj, kako mu je proro"cica rekla, te ona te iste godine ostane te"ska. Ali nesre'com ispred samoga rodjenja podje negdje izvan ku'ce i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, nego joj dodje nekakva muka u drob, te ona tr"ci doma i teke dodje, izbi dijete mu"sko mrtvo i lakom glavom ne dade. Dosjeti se siroma"sica "zena, ali svrh svijeh jada ne kazuje mu"zu da ne bude vi"se trlabuke. Kad "cuje mu"z za nesre'cu, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, pa odmah opet k onoj proro"cici, a ona kada dodje, sjeti se "sto je, ali ni"sta mu"zu ne"s'ce kazivati, nego opet "zenu mu pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz ima. Po tom "zena malo je kad izvan ku'ce i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis doma, te opet ostane te"ska; i kada dodje vrijeme od rodjenja, po"slju za ovu proro"cicu da dijete babi. Kad li evo rodi sina u krvavoj ko"suljici. Kad proro"cica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijete na dvor od ku'ce i zavika iza svega glasa: ""Cuj pu"ce i narode! rodi vu"cica vuka, svemu svijetu na znanje a djetetu na zdravlje." Obeseli se otac i ho'ca"se u put da se dijete krsti boje'ci se smrti, ali mu ne dade proro"cica govore'ci: "Ne, ja znam "sto 'cu "ciniti, ako "zeli"s da ti dijete zdravo ostane i dugo "zivi." Na to uzme dijete, povije ga, i objesi mu dragi kamen o vratu i na jedan listi'c karte zapi"se: "Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen doma u onoj ga "coeka. Dijete samo a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci za"cuje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu nabrblje ono dijete, i teke "sto zinula bje"se da ga pro"zdere, zasja se oni dragi kamen, te ona da vidi "sta je, kad li vidi i oni zapis djetetu na prsima, pa se ustegne na se, i uhvati dijete u "celjusti te "snjime o"cinoj ku'ci. Oni kod ku'ce opaze izdaleka ribu, dje dijete u zubima nosi, i dje riba vriskom tr"ci, a dijete pi"sti i ci"ci, te svi u pla"c i u vrisku, a proro"cica ih stane te"siti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen djeteta, i iztr"ci na susret ribi i dijete primi. Po tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svr"si pop kr"stenje, krenu svi doma da piju i na "cestito, a kuma riba ne"s'ce, nego uze oni dragi kamen, i otolen kao najbr"za tica pole'ce i ostani se u sinje more, i ni"sta ne re"ce drugo, nego: "\S Bogom, kume! kad ja iz mora opet izi"sao, tadar i ti umro!." Ovo je dijete "zivljelo Bog zna koliko i dokle, i kad je ve'c pod starost htio da umre, poka"ze mu se opet ona ista riba, i tek "sto se "snjime oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu namjerio, ne vidje kudj se djede i "sto se od nje u"cini.