Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bija"se nekakva zla carica, koja mnoge ljude i "zene s ovoga svijeta smica"se da se nikada nije niko mogao dosjetiti, i nema"se drugo nikoga nego jednoga jediktoga sina kojega mi"slja"se nakom sebe za cara ostaviti. Kad dodje vrijeme da carica "zeni sina, re"ce mu: "Ja sam na"sla za tebe djevojku sjenovitu, koja 'ce ti krilate junake radjati, i ako ovu ne uzme"s "sto sam ti ja na"sla, pazi se "sto 'ce ti se dogoditi." Sin joj na to odgovori da joj zahvaljuje na svima djevojkama od svijeta i na svima krilatijem sinovima, jer je ve'c na"sao djevojku, i da 'ce je na sramotu materinu vjen"cati, ve'c nijednu, makar se nikada i ne o"zenio. Po"sto carica ovo "cu ra"zljuti se i zaprijeti mu govore'ci: "Ela, ako ti basta." Carev sin materi za inat o"zeni se i zovne vilu za kuma i zmaja za staroga svata, te s djevojkom doma, govore'ci svojoj "zeni da se od njegove matere "cuva i krije, da je nenadno "cudo ne snadje "jer je'' veli "ona nekaka "zena udesne ruke tako da su moja sva bra'ca i sestre pa i sam otac na pre"cac pomrli, ili ih je ona potrovala ili zamadjijala." Prodje nekoliko vremena i carica ne vidi svoje snahe, i koliko je godj nastajala da je vidi, ni"sta nije mogla u"ciniti, dok jedno jutro nesre'com podje joj mu"z u lov, i zaludu zatvori vrata od kamare dje mu je nevjesta spavala; jer carica obazna da je on oti"sao u lov, te nekakijem "stapom takne u vratnice te vrata jedanak bupi"se na tle. Prepade se sirota nevjesta, sko"ci u susret svekrvi, i pane pred njom na gola koljena kao da joj se umoli i opro"stenje i"ste. A ona je podi"ze govore'ci: "Ne boj se, moj sinko, ja nijesam za drugo do"sla nego da te darujem kao poprav svoje dijete." Ovo izrekav"si izvadi jedan prsten i uhvati snahu za ruku, pak me'cu'ci joj ovi prsten na prst pronjunjori nekoliko rije"ci, a ona nju u ruku po zakonu poljubi i zahvali na prstenu. Carica otide s te stope, a snaha joj gledaju'ci i preme'cu'ci oni prsten, kakoga jo"s u svome vijeku nije vidjela, tako je bio lijep, malo za tijem pretvori se u ovcu i tam amo kroz kamaru stane blejati. Carica je imala negdje potajno nekaku veliku a"zdaju, i kad bi koga o"carala ovijem prstenom, i po"sto bi se prometnuo u ovcu, povela bi ovoj nesitoj a"zdaji i teke se vra'ca"se da uhvati i povede snahu, prispije u toliko i njen sin iz lova te jedanak se nadju na vratima od kamare. Kad ga "zalosna "zena vidi, po"cne okolo njega i uzanj skakati i blejati da se i sam cari"cin sin za"cudi, i ne moga"se da progovori rije"ci, krste'ci se od "cuda, i najposlije mater zapita: "Otkud ova ovca ovdjen?" "Kamo mi "zena?" Ona se smete ne znaju'ci mu "sta odgovoriti, nego to toliko da ni"sta ne zna, i zakune se nje prokletom du"som. Vide'ci carev sin da mu "zene nema, a ova ovca mimo ikake ovce dje neprestano njega u o"ci gleda, okolo noga mu se uvija i neprestano bleji, stavi se da je zamadjijana, te on od "zalosti da sam sebe ubije i tra"ze'ci no"z kroz kamaru, vidi oni udesni prsten u kamari, i pru"zi ruku da ga uzme, a ovca na njega sko"ci i ne da mu ga uzeti, nego na njega nasr'ce da mu oba oka izbije. Sjeti se on zlu, te uzme ovcu, pa s njom u goru tra"ze'ci i zovu'ci kumu vilu, dok je nekako dozove, pa kad se sastanu, ka"ze joj on sve kako je i "sto je, a vila mu odgovori: "Ona ti je zatravljena i zamadjijana, ma ja prije nego se dogovorim sa svojijem bratimom zmajem, ni "sta ti ne umijem re'ci." Onda ti vila nekuda pole'ce i dovede zmaja. Kad se svi sastado"se i zmaju kaza"se sve potanko, ci"ce zmaj da se sva gora ustrese, i re"ce carevu sinu: "Ako "zeli"s da opet tvoja "zena ostane kaka je i bila, treba da dvije du"se izgubimo." "Koje?" upita carev sin. "Tvoju i moju majku", odgovori zmaj, a zmajeva majka bila je ona a"zdaja u carice. Carev sin na to pristane, ali vila re"ce im: "Ne tako, ako su vam majke du"su izgubile, nemojte vi; nego hajde ti zmaju zakumi mater a"zdaju, da vi"se ne pro"zdire Bo"zjih du"sa, a ja 'cu kumu caricu, da se ve'c okani zlo"ciniti." I tako podju svi doma, zakume u tri puta a"zdaju, a tri puta caricu, i one im se zakunu da ne 'ce, te carica izvadi drugi prsten, dade ovci, a ovca provr"ze se opet kakva je i bila. I Bog mi te veselio!